Primanje četvorice bogoslova među kandidate Požeške biskupije za sveti red đakonata i prezbiterata
„Poseban je dar Božji kad netko od mladih ljudi prepozna da ga Bog zove, i hrabro zakorači tim putem.“ Ovim riječima, pozdravio je požeški biskup Antun Škvorčević četvoricu bogoslova u požeškoj katedrali 26. ožujka 2017. Na svečanoj misi u 18.30 sati na kojoj je završio XIX. križni put mladih požeške biskupije, uz više od tisuću mladih, bogoslovi: Luka Čačić iz župe Lužani, Marko Dušak iz župe Nova Bukovica, Marko Milaković iz župe Jakšić i Matej Siluković iz župe Stražeman – uvršteni su među kandidate Požeške biskupije za primanje svetog reda đakonata i prezbiterata. Pozivajući okupljene na radovanje, biskup je nazočnima protumačio da ružičasta boja misnog ruha u koje su odjeveni on i prisutni đakoni, znači da je četvrta korizmena nedjelja, koja se od davnine zove »Laetare« (Veseli se), a tako se zove zato što su korizmena djela pokore u hodu prema Svetom Trodnevlju popraćena sviješću o Isusovoj pobjedi nad smrću. Uz biskupa u koncelebraciji bili su još odgojitelji: duhovnik Andrija Miličević i prefekt Ivica Cujzek, zatim svećenici koji su sudjelovali na križnom putu te svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova i župnici kandidata za primanje Svetog reda.
U homiliji, aludirajući na slijepca iz Evanđelja, biskup je zapitao vjernike jesu li progledali na ovom križnom putu, u ovoj korizmi, podsjetivši ih da je potrebno ispuniti dva uvjeta da bi ljudi mogli dobro vidjeti. Prvi je da oko njih ima svjetla, a drugi da imaju dobro, zdravo oko. Ako je mrak oko nas, uzalud nam je dobro oko, nećemo moći vidjeti, ustvrdio je biskup, te dodao da je zdravom oku potrebno dovoljno svjetla kako bi čovjek mogao vidjeti stvarnost oko sebe. Stvorivši svjetlost Bog je u nju utisnuo čudesno duhovno svojstvo da bude moćnije od tame, kazao je biskup, naglasivši da je Isus Krist za sebe rekao da je svjetlost svijeta, jer je svojim uskrsnućem posvjedočio da je moćniji od mraka groba i da je pobjednik nad smrću, a mi ljudi obasjani Isusovom svjetlošću možemo vidjeti veoma daleko, do neba, do vječnosti. Potom je potaknuo mlade i bogoslove da, dok prolaze ovim svijetom, ne ostanu slijepi duhom i u mraku s obzirom na Isusa Krista, nego da mu u vjeri otvaraju svoje biće kako bi u njegovu svjetlu točno vidjeli same sebe, jer je on jedina istinska svjetlost svijeta. Podsjetio je da je Krist posvjedočio kako je svjetlost svijeta tako što je dao sebe za nas, do kraja, do u smrt – poput svijeće koja goreći na oltaru malo po malo izgara, i time što nestaje daje svjetlo i pobjeđuju mrak. Pored toga biskup je izrazio uvjerenje da su se četvorica bogoslova današnjim ulaskom u kandidaturu za svete redove đakonata i prezbiterata približili Isusu Kristu i on njima, na sasvim poseban način, i da su progledali s obzirom na sebe spoznavši da su pozvani krenuti svećeničkim putem, svoj život položiti za druge i tako poput Isusa biti svjetlost drugima. Zahvalivši Isusu Kristu što je pozvao ovu četvoricu mladih ljudi, biskup je pozvao nazočne na molitvu da u Hrvatskoj bude više takvih ljudi koji sebe gledaju očima vjere i koji umiju prepoznati što je Božja istina o njima, koji se usuđuju opredijeliti za nju i na taj način s Isusom biti pobjednici.
Na svršetku misnog slavlja biskup je čestitao četvorici bogoslova koji su primili kandidaturu za primanje svetih redova, a njegovu čestitku nazočni su popratili dugotrajnim pljeskom odobravanja. Primijetivši na to da je lako zapljeskati, biskup je naglasio da je potrebno svoja opredjeljenja vjerno živjeti te je potaknuo mlade da mole za njih i s njima da ostanu vjerni Božjem pozivu, ali i da sami u svojim srcima provjere zove li Gospodar žetve možda i neke od njih za radnike u svoju žetvu, to jest u svećeničko ili redovničko zvanje, ohrabrivši ih da mu se u tom slučaju spremno odazovu.
Nakon mise u uslijedila je zajednička večera. Biskup je tom prigodom podsjetio kako je i u prva vremena euharistijski stol uvijek završavao dijeljenjem za stolom u kući za kojim se blaguje. U svojoj zdravici još je jednom izrazio svoju čestitku četvorici bogoslova. U ime bogoslova, govor je održao Marko Milaković zahvaljujući biskupu na potpori, poglavarima i drugim svećenicima na podršci i bogoslovima na pravom i bliskom prijateljstvu. Nakon večere i biskupove završne molitve, uputili smo se u Zagreb. (kt)
