Tjedno euharistijsko slavlje za sve dobročinitelje Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa predslavio je u četvrtak 28. svibnja 2026. mons. Vlado Razum, pomoćni zagrebački biskup i rektor Bogoslovije. Tom je prigodom bogoslovsku zajednicu posjetio vlč. Josip Biškup, svećenik Varaždinske biskupije i župni vikar u Župi sv. Nikole u Varaždinu, koji je uputio homiliju. U koncelebraciji su sudjelovali odgojitelji vlč. Josip Đurin i vlč. Toni Potrebić te duhovnik vlč. Ivan Grbešić.
Mons. Razum na početku je pozdravio i predstavio gosta, istaknuvši kako smo, nakon „jakog“ vazmenog vremena, ušli u vrijeme kroz godinu – vrijeme redovitosti. Pozvao je prisutne da nastoje prepoznavati Gospodina u svakodnevnim obvezama i životnim situacijama.
Na početku homilije vlč. Biškup nadovezao se na čitanje iz Prve Petrove poslanice te pozvao okupljene da se zapitaju za koga kuca njihovo srce i o kome ono razmišlja. „Koga slušaš, o kome razmišljaš i maštaš, to govori o tebi, odražava se i na to tko si ti“, rekao je. Govoreći potom o borbi između požude tijela i duha, istaknuo je kako se čovjek često muči razlučiti jedno od drugoga. „Borimo se prepoznati Božju volju, čuti Božji glas, ali to je zato jer slušamo i druge glasove koji nisu dobri, koji nisu od njega“, upozorio je.
U nastavku homilije protumačio je tri izvora iz kojih dolaze glasovi u svijetu. Prvi je glas tijela, koji dolazi brzo i potiče čovjeka na uživanje; drugi je glas neprijatelja, suptilan i optužujući, koji sije sumnju i samosažaljenje; a treći je Božji glas. Govoreći o tome kako prepoznati Božji glas, propovjednik je naglasio: „Bog ne pritišće dolje, On te podiže. Bog ne plaši tjeskobom i zabrinjavanjem. Njegov glas donosi nešto što se ne može lažirati: mir.“ Dodao je kako se upravo po unutarnjem miru i vedrini može prepoznati Božji poticaj te pozvao bogoslove da u trenutcima krize ne budu ishitreni, nego da još snažnije izgrađuju svoj odnos s Gospodinom.
Posebno je istaknuo važnost zahvaljivanja u svakoj životnoj prilici, rekavši kako je „zahvalnost Bogu snažna molitva koja nas iscjeljuje i čisti od nasrtaja negativnih misli i emocija.“ Okupljenima je preporučio da u trenutcima radosti i primljenih milosti zabilježe iskustva Božje blizine kako bi ih se mogli prisjetiti u trenutcima tuge i obeshrabrenja. „Vidjet ćemo koliko je ljepote u našem životu, koliko blagoslova primamo i kako sve što prolazimo ima smislen razlog“, rekao je.
U završnom dijelu homilije govorio je o životnim slabostima i teškoćama kao prilici za susret s Gospodinom. „Kada stisne kriza, kada navale napasti i razni glasovi, dođimo pred Gospodina. On je jedan od nas. Isus nije kao neki veliki ljudi, za koje trebaš čekati da te puste, za koje se trebaš najaviti. Ne! Pred njegovim Svetohraništem nema vratara ili čuvara. Zato da mu možemo doći. A u kušnji budimo hrabri, imajmo povjerenja u Boga“, poručio je vlč. Biškup.
Nakon misnog slavlja uslijedila je zajednička večera tijekom koje je bogoslov pete godine Ljudevit Marija Jaroš uputio prigodan govor vlč. Biškupu, zahvalivši mu na dolasku i riječima ohrabrenja upućenim bogoslovskoj zajednici.
Tekst: Lovro Maček
Fotografije: Matej Raljević
