U subotnje jutro, „rano, još za mraka“, bogoslovi i odgojitelji Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa uputili su se na zahvalno hodočašće k Majci Božjoj Bistričkoj. Tijekom akademske godine, a osobito ljetnih mjeseci, bogoslovi su redovito na ispomoći u bistričkom svetištu, i kao takvi nezaobilazni u organiziranju i funkcioniranju samoga svetišta i svih hodočasničkih sadržaja, kao i u sasvim redovitim poslovima i naoko nevažnim dužnostima.
Kao „zajednica na putu“, kako reče papa emeritus Benedikt XVI., naša se Bogoslovija odlučila na hodočasnički put k Majci Božjoj s jednostavnom nakanom i potrebom – Majci Sina Božjega koji poziva mlade ljude da ga slijede u svećeničkom i redovničkom zvanju, reći – hvala! Kako je već naprijed spomenuto, u ranim jutranjim satima krenuli smo vlakom do Zlatar Bistrice i potom pješaćili do svetišta. Na putu, kod kapele Sv. Roka u Tugonici, zvonjavom kapelskih zvona i svojom poznatom dobrodošlicom i radošću dočekao nas je marijabistrički župnik mons. Zlatko Koren. Nakon kratke molitve i pjesme u tugoničkoj kapeli nastavili smo put prema svetištu. Došavši do kapele „Ave Maria“ formirali smo procesiju te pjesmom krenuli u svetište, a za to vrijeme odzvanjala su bistrička zvona. Blagoslovljeni svetom vodom i pjesmom, zagledani u crni kip Nebeske Majke, obišli smo oltar i molitvom „Zdravo Kraljice“ pozdravili Majku.
Sveto misno slavlje započeli smo u 10.30, na samome početku riječ pozdrava i dobrodošlice uputio nam je upravitelj svetišta mons. Koren. Predvoditelj misnoga slavlja rektor Anđelko Košćak u propovijedi se osvrnuo na evanđelje toga dana te poruku o upornosti i strpljivosti, a posljedično tome i zahvalnosti, kao naš odnos prema Bogu i Božjoj izabranici Djevici iz Nazareta, uputio je bogoslovima i drugim hodočasnicima. Također je istaknuo važnost i mjesto svećeničkoga poslanja i služenja u današnjem svijetu, osobito u odnosu prema onima koji su istinski tražitelji Božje ljubavi i milosrđa. Blažena Djevica u životu svećenika je ne samo potpora i oslonac, nego primjer kako se surađuje i biva poslušan volji Božjoj i potokaz Njezinu Sinu „sigurnosti i radosti našoj“.
Nakon ručka kojim nas je počastio upravitelj svetišta krenuli smo put križa kojega je predvodio duhovnik bogoslova vlč. Vlado Razum, a bogoslovi su čitali tekstove pojedinih postaja. Spustivši se na prostor „crkve na otvorenom“ učinili smo zajedničku fotografiju te seprocesionaliter uputili u svetište da se po običaju oprostimo s Majkom i obećamo ponovni susret.
Prije samoga povratak u Zagreb posjetili smo najljepšu baroknu crkvu u Hrvatskoj, župnu crkvu Majke Božje Snježne u Belcu. U tom predivnom ambijentu u kojem zidovi ne samo da „imaju uši“, nego i usta, jer su gotovo u doslovnom smislu sugovornici, svjedoci i tumači Božje ljubavi i nezamjenjive uloge u spasenju svijeta Blažene Djevice, izmolili smo radosna otajstva krunice. Belečki župnik Mirko Borjan vrlo lijepo, sadržajno i pastirski nas je vodio kroz „otvorena nebesa“ i „szvet sveteh“ Ivana Krstitelja Rangera te istaknuo mnogobrojne žrtve i brige poduzete u obnovi toga bisera barokne umjetnosti, a također isto tako mnogobrojne dobročinitelje koji su se nesebično zauzimali oko temeljite i vrlo složene obnove te crkve.
Župniku i upravitelju bistričkoga svetišta mons. Zlatku Korenu i njegovim suradnicima i suradnicama iskreno zahvaljujemo, kao i belečkom župniku Mirku Borjanu.
„Majko Božja Bistrička – mi smo tvoji putnici – moli se za nas!“
