Uoči Nedjelje Dobroga Pastira – Svjetskog dana molitve za svećenička i redovnička zvanja, u petak i subotu, 24. i 25. travnja 2026., u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu održana je duhovna obnova za bogoslove. Voditelj je bio vlč. Vedran Jakić, župni vikar u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Mariji Bistrici, a tema duhovne obnove bila je Abraham – njegov poziv i žrtvovanje Izaka. Bogoslovi su na temelju Abrahamova životnog puta mogli pronaći nadahnuće za promišljanje o vlastitom duhovnom pozivu i nasljedovanju Dobroga Pastira.
Voditelj je dvama nagovorima nastojao prikazati dinamiku otkrivanja poziva, hoda s Gospodinom i prihvaćanja Njegove volje u životu vjernika. U prvom nagovoru, oslanjajući se na dvanaesto poglavlje Knjige Postanka, govorio je o početcima Abrahamova poziva i njegovu odlasku u nepoznato. Istaknuo je kako Abrahamov put iz Ura Kaldejskog u Haran simbolizira trenutak duhovnog raskrižja – situaciju u kojoj ljubav nije nošena valom oduševljenja. „Početak poziva jest duhovnost raskrižja – situacija u kojoj nemam odgovor i ne znam kamo krenuti“, rekao je vlč. Jakić.
U tom je kontekstu izdvojio tri nužna „napuštanja“ kao preduvjete za odgovor na Božji poziv. Potrebno je napustiti zemlju – težnju za sigurnošću i zonom udobnosti, zavičaj –uvjetovani mentalitet i način promišljanja te dom očinski – posesivne oblike ljubavi u međuljudskim odnosima.
Drugi nagovor započeo je čitanjem dvadeset drugog poglavlja Knjige Postanka, koje govori o žrtvovanju Izaka. Voditelj je istaknuo kako svaki dar ujedno može postati kušnja jer traži ispravan odnos: hoće li čovjek darom gospodariti ili će mu pristupati u slobodi. Upozorio je da Abrahamov odnos prema sinu nije bio posve slobodan, nego obilježen posesivnom ljubavlju. U tom je svjetlu upozorio i na suvremenu opasnost da čovjek svojim ponašanjem zakloni Boga drugima.
Na kraju se osvrnuo na Božje obećanje o Abrahamovom brojnom potomstvu zaustavljajući se na usporedbi da će potomstvo biti „kao pijesak na obali morskoj.“ Naglasio je kako postoje dvije vrste pijeska – pustinjski i obalni, te kako ta usporedba ne govori o brojnosti potomstva, nego o kvaliteti zajednice. Obalni je pijesak vlažan, sposoban za oblikovanje, čvrstoću i zajedništvo. „To je zajednica koja hvali Boga, zajedno moli, razgovara – i zato se povećava“, istaknuo je.
Drugi dan duhovne obnove započeo je jutarnjom molitvom, nakon koje je uslijedilo pokorničko bogoslužje i prigoda za svetu ispovijed. Vrhunac je bilo svečano euharistijsko slavlje koje je predslavio pomoćni zagrebački biskup i rektor Bogoslovije mons. Vlado Razum u zajedništvu sa sjemenišnim poglavarima, duhovnicima i voditeljem duhovne obnove.
Homiliju je izrekao vlč. Jakić koji se osvrnuo na odlomak iz Evanđelja po Marku o Isusovom nalogu propovijedanja evanđelja svemu stvorenju. Naglasio je kako Isus svoje učenike ne poučava samo sadržaju poruke, nego i načinu pristupa čovjeku. Pozvao je okupljene na zauzimanje stava slobode i gledanja Boga u svakom čovjeku: „Idem stvorenju, idem prema nekome tko je dobar, tko je veoma dobar, tko u svojoj nutrini ne skriva ružnoću, nego tko u temelju svoje antropologije ima nešto što je lijepo… Prvi preduvjet je da imam prisutnu svijest da idem prema stvorenju, a stvoreno je dobro, lijepo“, zaključio je vlč. Jakić.
Duhovna obnova završena je zajedničkim objedom.
Tekst: Lovro Maček
Fotografije: Matej Raljević
