Vrijeme došašća ili adventa i božićno vrijeme, uvijek pruža prigodu za promišljanje o zahvalnosti, prvenstveno Kristu koji se po Očevu promislu utjelovio i „ušatorio“ među nama, ali i onima koji su nam blizu, koji su nam dragi i koji obogaćuju naš život. Tako se već godinama i u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu organizira večer čestitanja i zahvale, ponajprije posvećena onima koji svojim molitvama prate bogoslove i mole za duhovna zvanja, prijeko potrebna današnjem svijetu.
Ove godine, ta se večer održala 22. prosinca s početkom u 19 sati. Programu i zajedničkoj večeri koja je uslijedila, prisustvovala je cijela bogoslovska zajednica i gosti Serra kluba.
Taj je klub dobio ime po blaženom Juniperu Serri, franjevcu koji je u 18. st. u Kaliforniji osnivao misije. Izvorno američko, udruženje ima za cilj promicanje duhovnih zvanja, prisutno je i djeluje i u Hrvatskoj, a s Bogoslovijom je povezano od 1994. godine. Tako duga suradnja i potpora u svakom je pogledu snažan poticaj da zahvalna večer svake godine bude bolja.
Program je otvorio Bogoslovski oktet izvodeći starogradsku i bolsku božićnu kolendu. Kolende, inače tradicionalno vezane uz čestitarenje Dalmatinaca i Dubrovčana tako su izvedbom Bogoslovskog okteta donijele i dašak juga u Zagreb, prikladno uvodeći u već blagdansko raspoloženje cijele večere. Glazbom i pjesmom svoju je čestitku izrazio i tamburaški sastav koji, u godinu dana svojeg postojanja, sve više iznenađuje svojom kvalitetom. Goste i bogoslove počastili su instrumentalnom kompilacijom omiljenih božićnih pjesama. Oktet, čija je tradicija dugogodišnja i općepoznata i tamburaški sastav, koji je zasigurno unio svježinu u muzikalni govor Bogoslovije, tako su cijelom događaju dali, može se slobodno zaključiti, i kulturnu notu.
Tom dojmu svakako su doprinijele i recitacije dvojice bogoslova. Matija Novački, uz glazbenu pratnju Rafaela Mikeca, recitirao pjesmu Ivana Kovačića Bolji Božić. Izvedba, emotivna i izričajem aktualna, vrlo je lijepo dočarala jednu od stvarnosti Božića – a to je da Božić koji donosi radost i nadu ne bježi od nekad teških i bolnih ljudskih situacija. Dapače, upravo je ta patnja čovjeka motivirala Kristov silazak i dolazak među nas – Božić je bez Božjeg suosjećanja nezamisliv. Bogoslov Ivan Petrović recitirao je pjesmu Nikole Šopa Poziv dragom Isusu. Pjesma govori o običnom čovjeku koji pred Isusa donosi svoje iskustvo i kao dragog gosta – štoviše prijatelja – poziva Isusa k sebi, u svoj skroman stan (život).
Nakon ovog djela programa, okupljenima se obratio i rektor bogoslovije, Anđelko Košćak koji je istaknuo kako se Božić, uz uobičajeno povezivanje s mirom, može povezati i s nemirom. Razlog je taj što je Isus uvijek nov i neočekivan, a tome Bog položen u jasle najbolje svjedoči. Zato je i svaki vjernik pozvan na tu novost Kristovu, koja od nas traži promjenu, propitivanje. Poziv na promjenu pak nužno izaziva i sasvim specifičan nemir, onaj koji kaže kako je moguće bolje, s više ljubavi pristupiti i Bogu i bratu čovjeku. Sljedeći tu misao, rektor se obratio i bogoslovima koji kreću na praznike, potičući ih na to da tu Kristovu novost i svježinu donesu svojim ukućanima. Posebno je taj poticaj namijenjen i onim bogoslovima postavljenima u službu akolita, a koji kreću na blagoslove obitelji. Srž njihovih pohoda obiteljima biti će susret, a svaki susret prilika da donose Krista.
Nakon poticaja, rektor je čestitao i imendane duhovniku vlč. Vladi Razumu i prefektu vlč. dr. Mislavu Kutleši, a nakon toga su i predstavnici svake bogoslovske godine također uputili čestitke u ime godine koju predstavljaju uručujući pritom i prigodne poklone. Čestitke su upućene i onim bogoslovima čiji imendani padaju u vrijeme Božićnih praznika jer je tradicija Bogoslovije čestitati imendan čime se, i na takav simboličan način, pridaje važnost svakom pojedinom bogoslovu, kojeg je sam Gospodin po imenu pozvao na nasljedovanje.
Po završetku čestitanja, oktet i tamburaški sastav, uz sudjelovanje svih okupljenih, izveli su Božićnu pjesmu Narodi nam se čime je završen prvi dio programa, a uslijedila je večera koja je bila i prilika za razgovor, druženje, prepričavanje događaja kojih se zasigurno nakupilo u ovoj kalendarskoj godini, i pokoju anegdotu.
Božić je vrijeme u kojem se posebno promišlja o veličini Isusa Krista, veličini koja se ne sastoji u zemaljskoj nadmoći, nego u poniznom izlaženju ususret jakoga, svemoćnog Boga nemoćnom i palom čovjeku. Gospodin koji dolazi u susret, potiče i čovjeka na izlaženje u susret, kako samom Bogu, tako i bližnjemu. Večeri obilježene zahvalom, prisnim razgovorom, srdačnom čestitkom, svakako su jedan od mogućih odgovora na taj poticaj. (dk)
