Bogoslovska je zajednica svečano proslavila svetkovinu Presvetoga Srca Isusova titulara naše kapele koja je središte i srce Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa, a također i Nadbiskupijskoga pastoralnoga instituta koji već sedmu godinu vrši važno i plodonosno poslanje okupljanjem vjernika i drugih na događanja važna za izgradnju vjerničkoga i crkvenog identiteta, a također i događanja koja promiču crkvenu umjetnost i kulturu u najširem smislu.
Proslavu smo započeli molitvom I. večernje svetkovine Presvetoga Srca Isusova, koju je predvodio rektor Bogoslovije te je sve nazočne pozvao da se molitvom i razmatranjem približimo Kristu koji nam otvorenim srcem progovara o neizmjernoj ljubavi Boga prema čovjeku. Sutradan, svečano misno slavlje predvodio je preč. dr. Tomislav Markić, ravnatelj Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta koji će od jeseni ove godine započeti vršiti službu ravnatelja inozemne pastve. Osim odgojitelja misnome su se slavlju pridružili mons. dr. Juraj Batelja te petorica mladomisnika: vlč. Josip Čulig, vlč. Boris Jozić, vlč. Ivan Lastovčić, vlč. Matej Petrić i vlč. Ivan Vučak.
Dr. Markić je nakon simpatičnoga sportskoga – prigodnoga uvoda istaknuo sljedeće: „Tko uranja u Boga, izranja kod čovjeka – to je poruka današnje svetkovine. Jer ne može si netko umišljati da ljubi Boga, a da to ne pokazuje preko čovjeka. Vi, dragi bogoslovi, imate obilje prigoda vježbati se u toj bratskoj ljubavi. Dobra je to priprava za ono što vas čeka: đakonska i svećenička služba u Božjem narodu. Radite na sebi, pomičite svoje osobne rekorde u ljubavi prema bližnjemu i budite pripravni za poseban oblik ljubavi za koji ste izabrani, a on se zove: pastoralna ljubav. To je ljubav pastira prema svome stadu, to je ljubav svećenika, župnika i župnog vikara prema vjernicima koji su mu povjereni. To je i ljubav poglavara prema onima koji su im povjereni u formaciji. Tajna se naime pastorala ne krije u strategijama i planovima, već upravo u pastoralnoj ljubavi: da ljubimo one koji su nam povjereni i da djelujemo prvotno iz ljubavi prema njima. Ta nas pastoralna ljubav nuka ponajprije na uranjanje u Božje otajstvo, na naslanjanje glave na Isusove grudi, na počivanje i odmaranju na njegovu Srcu, koje je krotko i ponizno, kako sam kaže. Tu ćemo naći spokoj dušama svojim. A onda: uranjati u Krista i njegovo Srce znači izroniti kod čovjeka i kod onih kojima smo poslani i kojima ćemo biti poslani.“
Molitve vjernika su sastavili i izrekli bogoslovi koji su tijekom akademske godine vršili službu voditelja duhovnih grupa. Na koncu misnoga slavlja primili smo i Božji blagoslov od nazočnih mladomisnika.
Posebna nam je bila radost što nam se svečanome objedu, sa svojim tajnikom vlč. Milanom Dančuom, pridružio i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Ručku su još nazočili mons. Juraj Batelja, mons. Nedjeljko Pintarić, Mo. Miroslav Martinjak, vlč. Damir Ocvirk, odgojitelji i navedeni mladomisnici. U to svečano ozračje uklopili smo i našu čestitku zagrebačkome nadbiskupu prigodom njegove 25. obljetnice vršenja biskupske službe. Ispred bogoslova čestitku, vrlo sadržajnu i aktualnu, izrekao je Filip Marić, a nakon njega čestitku je izrekao i rektor Anđelko Košćak koji je ujedno nadbiskupu uručio jedinstveni ukoričeni svezak – vlastoručno pisane čestitke od strane svih bogoslova i odgojitelja. Vjerujemo da će taj jedinstven svezak naći časno mjesto u nadbiskupovoj knjižnici. Drugi – slatki dar – bila je prigodna torta koju su pripremili bogoslovi Karlo Kruljac i Kristijan Tušek. Iako je nadbiskup za tortu – s obzirom da je bila lijepa – rekao „da ju je šteta rezati“ nismo joj se dugo divili – nego je u tren oka porazdijeljena. Tijekom ručka, nakon pojedine čestitke, vrlo je lijepo uz glazbenu pratnju bogoslovskoga tamburaškoga sastava, nastupio bogoslovski oktet pjevajući crkvene, prigodničarske i domoljubne pjesme. Uzoriti gospodin kardinal je u svome govoru istaknuo zahvalu bogoslovima i odgojiteljima za aktivnu i vrlo važnu nazočnost u raznim događanjima Crkve, kako onima u samoj Bogosloviji, tako i onima koja se održavaju i slave u Katedrali, a također i u župama te da njihova nazočnost uvijek nosi i onaj svjedočanski karakter vjernosti i opredjeljenosti za Krista. Gospodin nadbiskup je također naglasio važnost autentičnoga življenja i ponašanja jednoga bogoslova: na svakom mjestu i u svim okolnostima biti bogoslov, radostan i ponosan što u sebi nosi, čuva i živi dar poziva na svećeničko zvanje. Na koncu samoga ručka gospodin nadbiskup je svakome bogoslovu osobno uručio svoju, nedavno objavljenju knjigu, Ivan Pavao II. Papa hrvatske nade.
U večernjim satima toga predivnoga dana, kao svojevrsna kruna, u središnjem dvorištu naše Bogoslovije održan je koncert članova bogoslovskoga okteta pod naslovom Idi, kaži cijelom svijetu. Osim u lijepo otpjevanim skladbama i recitiranju pjesama pojedinih vjerskih pisaca, stotinjak okupljenih gostiju i bogoslovi mogli su uživati i u samome jedinstvenome ambijentu. Sve je završilo prigodnim domjenkom, druženjem ispunjenim radošću, smjehom i zahvalnošću za lijepo osmišljenu večer.
