U nedjelju, 19. svibnja, bogoslovi – članovi Muškog katedralnog zbora, članovi tamburaškoga sastava, Ben(d)a Sirah, dramske družine, sakristani, Marko Dolinar, ljubljanski bogoslov koji je ove godine u zagrebačkoj Bogosloviji, te prefekt Mislav i rektor Anđelko uputili su se u bratski posjet ljubljanskoj Bogosloviji (Semenišče Carolinum).
Vremenske prognoze – oblačno, kiša… – nisu nam se baš svidjele i pomalo utjecale na raspoloženje…, no, nebo nisu samo oblaci, kiša i sunce, Nebu upravljamo i svoje zahvale i prošnje. Iz uspavanog grada, praznih ulica… s kojih se tek čuje žamor dobavljača i prodavača voća i povrća sa Dolca… krenuli smo prema Bregani, relativno brzo obavili granične provjere, stupili na slovensko tlo i započeli molitvu Jutarnje. „Ušli smo“ u pljusak koji nas je još više obeshrabrio u uspjeh izleta…, međutim ne zadugo, došavši u Ljubljanu vedrina, sunce i radostan susret s rektorom Petrom Kokotecom koji je cijeli dan bio s nama. Započeli smo sa razgledavanjem prelijepoga grada na Ljubljanici… Prvi cilj nam je bila katedrala, a svakako da je na putu do nje bilo još podosta zanimljivosti, a jedna od tih bila je Lutkarsko gledališče na Krekovom trgu (Janez Krek, poznati slovenski svećenik) s lutkom Martinom Krpanom i njegovim magarcem koji „otvarajući prozor svoga doma“ svirkom obznanjuju puni sat dana. Mi smo taman došli u pravi trenutak i vidjeli taj prizor, a dragi nam Azijati – inače besprijekorno točni – zakasnili i ostali bez fotografije toga „važnog“ trenutka, a možda su se ipak vratili sljedećeg punog sata. U Katedrali nas je dočekao župnik Roman Starc, nekadašnji rektor Bogoslovije, i ukratko nam je prikazao povijest i značaj Katedrale. Nakon ugodnog obilaska gradom došli smo u Bogosloviju gdje smo se najprije uputili u „srce“ – kapelu Bezgrešne.
Nakon molitve i pjesme za duhovna zvanja, rektor nam je otkrivao značenja pojedinih umjetničkih djela kapele – oltarnoga poliptiha, vitraja i križnoga puta koji su djela slovenskoga umjetnika i svećenika Stanka Kregara, a također je svima uputio riječ poticaja na putu bogoslovske formacije. Drugo nezaobilazno mjesto u ljubljanskoj Bogosloviji je prekrasna Knjižnica koja je u svim svojim segmentima (knjige, katalog, police, oslik…) – umjetničko i knjižničarsko remek-djelo iz prve polovice 18. stoljeća. To je mjesto gdje zastaje dah, a duh se sve više ispunja, obogaćuje, hrani. Nakon zajedničkoga blagovanja, kojem nam se pridružio poznati slovenski bibličar dr. Jože Krašovec, krenuli smo, ponovno u oblake i kišu, na Brezje k Majci Božjoj Pomoćnici, koje je najveće slovensko marijansko svetište. U svetištu su već bili vjernici koje smo „prekinuli“ svojom kratkom molitvom i pjesmom u čast dragoj Majci, a potom im se pridružili u pobožnosti krunice i obilasku milosnoga lika Majke Božje koji je tijekom Drugog svjetskog rata svoje utočište našao kod franjevaca na Trsatu. Središnji dio dana uslijedio je na kraju puta! – euharistijsko slavlje u hodočasničkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, na jedinom slovenskom otoku, na Bledskom jezeru. Kratkom i uzbudljivom vožnjom brodicama stigli smo na prekrasan otok, održali kratku pjevačku probu pod vedrim nebom, a već spomenuti Azijati nisu propustili ni tu prigodu za fotografiranje i divljenje.
Misno slavlje je predslavio rektor Kokotec, pjevanje su predvodili ljubljanski bogoslovi, a s nekoliko pjesama i zagrebački. Jedni i drugi, nakon misnoga slavlja i Večernjice, otpjevali su nekoliko pjesma. Bilo nam je drago čuti da se toga dana Crkva Božja u Sloveniji spominje godišnjice rođenja ljubljanskog biskupa Antona Vovka, za kojega se vodi postupak za proglašenje blaženim, koji je hrabro i postojan u vjeri, nakon Drugoga svjetskoga rata vodio ljubljansku biskupiju. Bledski župnik i upravitelj Marijinog svetišta na Bledskom otoku dr. Janez Ferkolj, kao dragi domaćin, sve nas je pozvao u župnu dvoranu i počastio toplim napitcima te nezaobilaznom domaćom „romarskom“ poslasticom zvanom putica.
Nije sve završilo na hrani, uslijedilo je spontano „pjevačko nadmetanje“ naših i slovenskih bogoslova i odgojitelja – prihvaćamo činjenicu blage prednosti domaćina, ipak je to njihov „teren“! Misnome slavlju su se pridružili i ostali odgojitelji dr. Matjaž Celarc i duhovnik mr. Vlado Bizjak, bogoslovi i đakon Vito Urbanija. No, nije to sve! Dogovorili smo uzvratni posjet bogoslova i odgojitelje ljubljanske Bogoslovije u Zagreb, tijekom prve polovice 2020. godine te im već sada kličemo: Dobro nam došli! Sve smo zaključili zajedničkim fotografiranjem, brodicama se uputili na drugu stranu jezera, ukrcali u autobus, izmolili Večernju, prepustili se sigurnoj vozačkoj ruci vozača Siniše i sretni se vratili u Bogosloviju. Dragome Bogu i dobrim ljudima, osobito rektoru Petru Kokotecu, kličemo: hvala! (ak)
