U utorak, 10. prosinca 2013. u dvorani Vijenac Nadbiskupskog pastoralnog instituta s početkom u 18 sati, održana je tribina o karizmatskim pokretima. Gost tribine bio je o. Mijo Nikić, isusovac. U svom govoru o. Nikić istaknuo je pozitivne aspekte karizmatskih pokreta, ali i kritičke primjedbe i opasnosti koje mogu proizaći iz karizmatskih susreta ukoliko nisu u skladu s naukom i uputama Crkve.
Karizmatski pokreti bogatstvo su Crkve budući su za mnoge put povratka ili približavanja Crkvi. Oni su plod Duha Svetoga koji podiže pojedince ili pokrete kojima se odgovara na izazove vremena, kao što su u povijesti odgovor na ondašnje prilike bile redovničke zajednice. O. Nikić istaknuo je kako su plodovi karizmatskih pokreta vrlo pozitivni poput obraćenja, duhovnih zvanja, buđenja sakramentalnog života i dr.
Postoje i opasnosti koje mogu proizaći iz karizmatskih pokreta. Često je prenaglašeno traženje zdravlja gdje se zaboravlja pashalni misterij u kojem Isus patnju čini sredstvom spasenja. Također se može pojaviti prenaglašenost dara govora u jezicima, što neki smatraju moćnijom molitvom od molitve na materinjem jeziku, iako je molitva Oče naš koju nas je naučio sam Isus Krist moćnija od bilo koje molitve. Postoji i opasnost u molitvi za ozdravljenje obiteljskog stabla, budući se želi izbjeći vlastita odgovornost te se zanemaruje misa kao najjača molitva za pokojne. Molitvom oslobođenja od zla može se labilne osobe dovesti u stanje aktiviranja potisnutih patologija. O. Nikić ističe kako se u molitvi za oslobođenje i ozdravljenje treba izbjeći svaka teatralnost. Voditelji seminara ponekad poput gurua ljude vežu uz sebe, umjesto uz Krista.
Kako bi se izbjegle moguće opasne posljedice karizmatskih susreta, potrebno je da se voditelji karizmatskih seminara drže propisa Crkve i nadležnih ordinarija. Treba se o samom seminaru ponajprije obavijestiti biskupa, potom voditi briga da liturgija bude u skladu s liturgijskim normama, osigurati dovoljno ispovjednika, te dati vjernicima smjernice kako u svakodnevici živjeti vjeru. Vjernike treba usmjeravati tako da ne teže prvotno za novim karizmama, već da kao najveću karizmu prihvate i vrše Boju volju u svom životu.
Nakon izlaganja o. Mije Nikića, slijedila su pitanja i rasprava iz koje se zaključilo kako je današnjem čovjeku, a naročito svećeniku, potrebna hrabrost i snaga koju imaju voditelji karizmatskih susreta, da se izađe pred ljude i posvjedoči im se vlastita vjera kojom se druge osvaja za Boga.
