Uoči nedjelje dobrog pastira, u subotu 20. travnja, održan je susret obitelji bogoslova u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu. Susret je bio osmišljen u tri dijela: prigodni program u dvorani Vijenac, zatim nagovor duhovnika, molitva za nova duhovna zvanja i euharistijsko slavlje u bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca te ručak i druženje za sve prisutne.
Susret je započeo dočekivanjem gostiju: roditelja, obitelji, rodbine i prijatelja bogoslova. Uslijedio je program u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta koji su organizirali bogoslovi četvrte formacijske godine. Program se sastojao od pozdrava bogoslova i rektora preč. Željka Faltaka, kratkog predstavljanja bogoslova, nekoliko pjesama koje je izveo bogoslovski zbor te kratke predstave kojoj je cilj bio dočarati život na bogosloviji.
Prisutni su se zatim uputili prema Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca gdje je duhovnik vlč. Ivan Grbešić održao kratki nagovor i predvodio molitvu za svećenička i redovnička zvanja. Govorio je o ljepoti i važnosti molitve za duhovna zvanja, ali i veličini dara ìmanja svećeničkog zvanja u obitelji.
Euharistijsko slavlje je predvodio rektor preč. Željko Faltak, a suslavili su odgojitelji vlč. Josip Đurin i vlč. Toni Potrebić te duhovnici vlč. Ivan Grbešić i vlč. Anto Pavlović.
U propovijedi se osvrnuo na čitanja dana i progovorio o primjeru prve Crkve koji bi i mi danas trebali nasljedovati „jer naš život ne završava u ovome svijetu“, nego ima pogled na vječnost. Bog u redovitosti života djeluje na izvanredne načine: to se vidi u djelovanju Isusa Krista, ali i u svakom svećeničkom pozivu. „Zahtjevnost kršćanstva je u vjeri, a nema vjere bez sumnje“, jer svaka nas sumnja može dovesti do toga da bliže susretnemo Boga. Stoga je cilj svećeničje formacije da možemo slobodno odgovoriti na Kristovo pitanje: „Ne kanite li me i vi napustiti?“ sa „Gospodine kamo da idemo, ti imaš riječi života vječnoga“. To se postiže molitvom koja je sredstvo zajedništva i način da ljubimo druge.
Nakon misnog slavlja napravljena je zajednička fotografija te je zajedništvo nastavljeno ručkom i druženjem u bogosloviji.
Tekst: Ljudevit Marija Jaroš
Foto: Ivan Čus
