U Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu na blagdan sv. Filipa i Jakova 3. svibnja 2025. održan je susret obitelji bogoslova. Sam susret bio je osmišljen u tri dijela: prigodni programa u dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, zatim molitva svibanjske pobožnosti i svečano misno slavlje u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca te je cijeli susret završen zajedničkim ručkom i druženjem.
Sam susret započeo je dočekom obitelji bogoslova, a nastavio se u dvorani „Vijenac“. Cijeli program organizirali su bogoslovi IV. formacijske godine, a voditelj tog programa je bio bogoslov Ljudevit Marija Jaroš. Program se sastojao od pozdrava bogoslova i rektora, preč. Vlade Razuma, kratkog predstavljanja bogoslova I. godine, kao i ostalih formacijskih godina te je završen kratkom predstavom bogoslova čiji je cilj bio prikazati odaziv bogoslova na Božji poziv i na koji način taj isti poziv svojega djeteta doživljava obitelj bogoslova. Također, u programu su bile izvedene i glazbene točke poput nastupa tamburaškog i gitarističkog sastava bogoslova.
Prisutni su se zatim uputili prema Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca na svibanjsku pobožnost i svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio rektor bogoslovije preč. Vlado Razum, u zajedništvu s odgojiteljima, vlč. Tonijem Potrebićem i vlč. Josipom Đurinom te duhovnicima vlč. Ivanom Grbešićem i vlč. Antom Pavlovićem. Preč. Vlado Razum u svojoj propovijedi se dotaknuo važnosti obiteljskog odgoja za jednoga bogoslova. Rektor se prisjetio odnosa jednog bogoslova i njegove majke koji je na početku bio težak, a kasnije je taj odgovor na Božij poziv bio prilika za majku da dublje upozna Boga. Potom je pojasnio i smisao samog odgoja: „Smisao i pravi put odgoja pokazuje se u zrelosti i spremnosti za samostalan i odgovoran život. Na tom putu zrenja, kao vjernici trebamo biti otvoreni za Božje planove i Božja rješenja, Roditeljima su njihova djeca od Boga darovana i oni su pozvani biti prvim Božjim suradnicima.“ Rektor je na kraju podsjetio okupljene kako postoji jedan bitniji odnos od one roditeljske povezanosti, a to je odnos s nebeskim Ocem, istaknuvši primjera Isusa kada je ostao u Hramu kao dvanaestogodišnjak.
Nakon misnoga slavlja napravljena je zajednička fotografija te je zajedništvo nastavljeno ručkom i druženjem u bogosloviji.
Tekst: Krunoslav Lukšić, III. godina
Fotografije: Danijel Petric, III. godina