Treći Teološko-pastoralni razgovori u nizu „Stopama pastira bl. Alojzija Stepinca“
U utorak, 25. studenoga 2014., u knjižnici naše Bogoslovije duhovna grupa sv. Ivana Pavla II. upriličila je teološko-pastoralne razgovore na zadanu temu: „Stepinac – Borac Kristov i samo to“ te „sprema se da postane pastir naroda.“ Naime, ove godine intenzivnije razmišljamo o životu i značaju bl. Alojzija, odgovarajući tako na molitvenu preporuku naših biskupa uoči iščekivanja kanonizacije.
Ovoga puta su nam u goste bili pozvani i prijatelji, poznanici i kolege članova naše grupe. Susret je bio popraćen prezentacijom bogatom fotografijama. Nakon uvodne meditacije gdje smo pogledali glazbeni spot Abba Pater – sv. Ivana Pavla II., uvodničar je pozdravio pristigle goste, oca Rektora, odgajatelja i okupljene bogoslove. Susret je mogao početi. Kao što je već spomenuto naslovno, tema je bila dio Alojzijeva života od povratka s ratišta 1919. do prvih koraka u svećeništvu. Naglašeni su bili svi oni trenuci za koje smo držali da su imali odlučujuću ulogu u Alojzijevom životu. Temu, podijeljenu na šest dijelova, izlagali su članovi grupe.
Alojzije je pri povratku iz rata, pod dojmom ratnih zbivanja i osobito stanja dijela svećeništva, promijenio svoju prijašnju odluku i mogućnost da pođe u bogosloviju. Zanimljivo je bilo slušati izlaganja upravo o tom dijelu njegova života koje je izrečeno neprospavanom noći nakon što je pismeno završio svoju zaručničku vezu s Marijom Horvat. Ta noć, ista je ona noć koju je Isus imao svaki puta prije nekog važnog događaja. Alojzije, konačno odlučuje poći u Bogosloviju, kamen je odvaljen, nezaustavljivo se i hrabro upušta u zaručništvo s Kristom i njegovom Crkvom. Uz fotografije, vrlo biranim citatima, prolazili smo na tom putu kroz njegov studij u Rimu, ređenje, mladu misu, Krašićem, i prvim godinama svećeništva. Konačno sve zajedno, obuhvaćeno je u cjelinu, onime što je Blaženik govorio bogoslovima. Očito je bilo da ono što ga je učinilo svetim jest povezanost s Euharistijom, u motrenjima Boga nije mogao drugačije nego svakodnevno otjelovljivati riječi koje je sam izgovarao. Isto tako njegove su riječi i djela zahvaćale, a ljudi poneseni tim duhom, živjeli su Kristov poziv. Zato je i mistik, i svećenik i čovjeku bliz, zato je mučenik i blaženik, a vjerujemo i svetac Božji.
Susret je završio s kratkim doprinosom okupljenih, imao je priliku svatko „na stol“ iznijeti onaj dio koji ga je zahvatio, svoje promišljanje, pitanje… zahvalna molitva koju je predvodio otac Rektor, bila je i blagoslovna molitva druženja uz prigodni domjenak.
Samo dotaknuti duhom Stepinca, u okupljenosti oko Blaženika, osjećala se zahvaćenost i poziv Krista, kako nama bogoslovima tako i našim gostima: „Ako hoćeš uzmi svoj križ i idi za mnom.“ Stepinac je htio. Blaženi Alojzije Stepinče, moli za nas!(žn)
