Otvorena vrata Nadbiskupskoga bogoslovnoga sjemeništa, 23. travnja 2016.
„Bog vam prosvijetlio oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu.“ (Ef 1,17) riječi su iz Poslanice Efežanima koje su bile misao vodilja cjelokupnog programa ovogodišnjeg Dana otvorenih vrata koji je u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu održan u subotu 23. travnja.
U duhu te Pavlove poruke u jutarnjim satima započeo je prigodan program u dvorani Vijenac kojeg su svojim roditeljima, rodbini i prijateljima pripremili bogoslovi i odgojitelji. Početak programa označila je skladba „Sliku tvoju ljubit ću“ (tekst: fra Bože Vuleta, glazba: mo Miroslav Martinjak) u izvedbi Okteta zagrebačkih bogoslova. Voditelji programa bili su Deni Ban, bogoslov I. godine te Ante Mateša, bogoslov II. godine. Nakon riječi pozdrava i uvoda, bogoslov V. godine Dominik Jaić, u ime svih bogoslova, svim je nazočnima uputio riječi pozdrava i zahvale te iznio poticajne misli o ljepoti i zahtjevnosti svećeničkoga zvanja. Potom se kao domaćin riječima pozdrava pridružio i rektor Anđelko Košćak koji je naglasio kako su svi prisutni kao jedna obitelj, prvenstveno jer su Kristovi. Osvrnuo se i na misao vodilju Otvorenih vrata te je rekao kako je poziv važan događaj u životu bogoslova pri čemu je naglasio da u odazivu na takav poziv nema mjesta za strah, a kao primjer odaziva na takav poziv koji obilježava pouzdanje u Božje milosrđe ukazao je na svetog Leopolda Bogdana Mandića. Usto, naveo je karakteristike bogoslova koji raduju Crkvu te je naglasio kako im treba podrška, ljubav i molitvena blizina roditelja.
Nakon pozdravnih obraćanja, uslijedila je skladba „Jubilate“ (Halmosz Laszlo), također u izvedbi Okteta i prigodno razmatranje mons. prof. emeritusa i kanonika zagrebačkoga Tomislava Ivančića. Razmatranje je započeo pitanjima kojima je u kratkim stankama prisutne pozvao na promišljanje temelja kršćanskog života pitajući: Tko je Bog? Tko je Isus Krist? U kakvom sam odnosu s onim koji sjedi pored mene? Nakon toga, sve je srdačno pozdravio te rekao kako su Otvorena vrata otvorena prilika i mogućnost obiteljima i prijateljima vidjeti gdje im se nalazi sin, brat ili prijatelj. Potom je retoričko pitanje uputio roditeljima: Jeste li pitali sina zašto je krenuo putem svećeništva? Dobiti Božji poziv za svećeništvo usporedio je pozivom kojeg svaki čovjek rodivši se dobiva na zemlji. Rođeni smo u određenoj zemlji, u određenom vremenu i iz toga je vidljivo da je svaki čovjek određen. Upravo tako je i bogoslov onaj koji je od Boga pozvan za svećeništvo i da time ispuni određen Božji naum. No, potom je ustvrdio činjenicu da je bogoslov onaj koji će postati svećenik te priupitao: A što to znači? Zatim je naglasio da svećenik pored svih ljudi ima sposobnost koju nitko nema, a to je da „nosi nebo u sebi“. Svećenik ima mogućnost biti posrednik u opraštanju grijeha, on može nad kruhom i vinom reći Isusove riječi „ovo je tijelo moje i ovo je krv moja“ i poslužiti ih vjernicima koji su dostojni i spremni blagovati Tijelo i Krv Kristovu i time omogućiti da u sebi nose samoga Boga, on može bolesnima udijeliti bolesničko pomazanje… Uglavnom, bogoslovi kao budući svećenici imaju pred sobom priliku postati kao Isus Krist. Bogoslovi nemaju ništa drugo bitno osim njegova temelja koji se nalazi u činjenici da je bogoslov i da je od Boga pozvan. Potom je naglasio kako se današnji čovjek nalazi u čudnom vremenu u kojem nema ni razuma, ni dostojanstva ni razboritosti te je u takvom društvu i ozračju potreban svećenik kao onaj koji je suprotnost zla, a tu mogućnost dobiva polaganjem ruku odnosno sakramentom reda. Svećenik je onaj koji ima odgovor na brojna pitanja, na koja današnji čovjek nema odgovora. Čitava ljepota bogoslovske formacije je izraz ljepote Crkve koja je pak izraz ljepote Krista. Pritom je rekao roditeljima kako su njihovi sinovi „vrhunski životi“ što ne isključuje njihovu ljudskost, slabašnost i grešnost. Osim toga, rekao je kako je time što je Bog pozvao njihove sinove svoj poziv uputio upravo i njima, roditeljima. Na kraju im je poručio neka mole za svoje sinove, a bogoslove je pozvao da svakodnevno sve više zavole Isusa Krista – pravoga Boga i pravoga čovjeka.
Nakon poticajnog promišljanja prof. Ivančića i učinjene kratke pauze, uslijedio je dramski prikaz bogoslova pod naslovom „Priorova priča“ kojeg je osmislio vlč. Krunoslav Juraković, a doradili bogoslovi Kristijan Tušek, Tomislav Šagud, Dominik Jaić, Matija Novački. Dramski je prikaz temeljen je na životnoj priči jednoga svećenika; priči koja na emotivan način ukazuje na činjenicu kako iza svakog poziva stoji neka žrtva te mnogo molitve, ne samo pojedinca, nego i obitelji i mnogih drugih.
Nakon predstave, kao središte cjelokupnog programa uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je u zagrebačkoj prvostolnici uz koncelebraciju ostalih odgojitelja Bogoslovije predslavio rektor Anđelko Košćak. S obzirom na ovogodišnji Izvanredni jubilej milosrđa, bogoslovi zajedno sa svojim obiteljima i prijateljima u ulaznoj su procesiji na početku misnog slavlja prošli kroz Vrata milosrđa zagrebačke katedrale. U homiliji Rektor se osvrnuo na misna čitanja (Dj 13,44-52; Ps 98,1-4; Iv 14,7-14). Posebno istaknuvši naviještenu evanđeosku perikopu rekao je kako je Filip vapio u naše ime Isusu da pokaže Oca te kako je Isus taj koji ga pokazuje. Ukazao je na važnost svakodnevnog susretanja s Božjom riječi. Rekao je kako su crkveni oci, slikovne prikaze – ikone Isusa, Blažene Djevice Marije, svetaca uspoređivali sa staklom, koje, ako je čisto i sjajno, upućuje na Oca – „Filipe, tko vidi mene, vidi i Oca.“. Naglasio je i kako je u ovoj Godini milosrđa potrebno očistiti se od onog lošeg što se nalazi u nama kako bismo zaista bili uvjerljivi svjedoci Uskrslog te da nema straha, ako nam je Krist na prvom mjestu. Rekao je da ako tako radimo možemo smjelo i radosno naviještati kao Pavao i Barnaba koji se nisu bojali, jer su znali da naviještaju istinu. Potom je naglasio da tako mora i svećenik, ne da mu bude lijepo u materijalnom i prolaznom nego da uvijek ide u nove i nesigurne situacije, suvremenim poganima.
Na kraju misnog slavlja, roditelji i braća bogoslova pozvani su da pristupe pred oltar gdje im je uz pojedinačne pozdrave rektor darovao knjigu „Krunica s razmatranjima pape Franje“ te dvd snimku „Četiri #heštega za 100 zvanja. Priča o budućim svećenicima“ u kojoj se prikazuje život u Bogosloviji, a nakon toga su svi pozdravljajući Nebesku majku pjevajući „Kraljice neba“ učinili ophod oko groba blaženoga Alojzija Stepinca za čije je proglašenje svetosti izmoljena i molitva.
Po povratku, prije zajedničkog objeda u bogoslovnoj blagovaonici, svi okupljeni zaustavili su se u dvorištu Bogoslovije u kojem je učinjena fotografija. Nakon objeda, bogoslovi su poslijepodnevno vrijeme proveli u zajedništvu sa svojim obiteljima i prijateljima. (mk)
Sve fotografije možete pogledati na našem Flickr računu.
