Mir i tišina zahvatila je prostore Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa, u petak 6. studenoga 2015. u 16 sati, kada su se bogoslovi i odgojitelji nakon obveza koje ih prate tijekom cijeloga tjedna, uputili u kapelicu Presvetog Srca Isusovog u kojoj je bilo izloženo Presveto, ono pred kojim čovjek, s obzirom na to da se radi o otajstvu, može samo zašutjeti, a tom šutnjom puno toga reći. Naime, od ove godine, klanjanje pred Presvetim Oltarskim sakramentom u tišini, u petak popodne, označava sabiranje bogoslova i odgojitelja pred duhovnu obnovu koja započinje koji sat kasnije. Tako je tog petka, na neki način, klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, započela prva ovogodišnja duhovna obnova čiji je voditelj bio dr. sc. fra Darko Tepert, profesor na Katedri Staroga zavjeta na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.
Nakon klanjanja i zaziva Duha Svetoga, fra Darko započeo je s prvim nagovorom u kojem je bogoslove, razmatrajući Božju riječ, poveo zajedno s Isusom i učenicima na put prema Jeruzalemu, tj. tri nagovora koja je održao osmislio je kao razmatranje nad perikopama iz Lukina evanđelja koje govore o Isusovu putu, zajedno s učenicima, u Jeruzalem. Prije nego je započeo s razmatranjem biblijskog teksta, nakon što je pozdravljen i ukratko predstavljen od duhovnika vlč. Vlade Razuma, fra Darko, ukratko je ispričao kako se odlučio odazvati na Božji poziv da bude svećenik te otkud tolika ljubav prema Božjoj riječi. Istaknuo je kako se čitajući, a istovremeno i moleći Psalme obratio Bogu te kako je u evanđelju pronašao smisao života.
Fra Darko započeo je s razmatranjem perikopa počevši od Lk 9,51 pa nadalje. Ponajprije je istaknuo kako je Isus krenuo odlučno prema Jeruzalemu, kako su učenici koji su ga pratili bili Židovi koji su bili vrlo ponosni što se nalaze u Isusovu društvu. Uz događaj na putu prema čemu Sin Čovječji nije imao gdje bi glavu naslonio (usp. Lk 9,58), fra Darko je istaknuo kako na putu nasljedovanja Krista, na koje su se i bogoslovi odlučili, nema sigurnosti te kako odazvati se na Božji poziv znači odreći se sigurnosti radi boljeg. Pravi je dokaz da je nasljedovanje ono bolje, činjenica, da je put nasljedovanja Isusa važniji i od rodbinskih veza jer onaj koji krene putem Krista, ne može imati ništa što mu je važnije od tog puta, bez obzira koliko nešto bilo dobro. Usto, fra Darko istaknuo je i kako Isus napominje kako su učenici bili poslani kao janjci među vukove, na što je nadodao bogoslovima da neka se ne iznenade pri susretu s teškoćama koje ih očekuju na životnom putu, kroz svakodnevno odazivanje Božjem pozivu.
Prvo je razmatranje završeno molitvom večernje nakon koje je uslijedila večera, a potom, nakon kratkog predaha, započelo je drugo razmatranje koje je nastavak govora o Isusovu putu prema Jeruzalemu. Osvrćući se na rečeno na prethodnom razmatranju, fra Darko rekao je kako je zahtjevno nasljedovati Krista. Govorio je o Božjoj veličini te kako je, za kvalitetan odaziv na Božji poziv, uz svijest o Božjoj veličini, nužno biti svjestan svoje malenosti te kako bez obzira na sposobnosti koje netko može posjedovati, čovjek u odnosu na Boga ostaje malen, ograničen. Nadalje, govorio je i o Isusovu susretu s milosrdnim amarijancem (Lk 10,29-37) te o Mariji i Marti (Lk 10, 38-42). Pritom je istaknuo kako je Isus pohvalio Mariju što je slušajući njega kao Učitelja izabrala bolji dio. Usto, ukazao je, kako slušanje Božje Riječi treba prerasti u izvršavanje. Fra Darko, govorio je i o Isusovoj pouci o molitvi (Lk 11, 1-14) pri čemu je prikazao značenje molitve Gospodnje. Pritom je istaknuo kako je nužno da život bogoslova bude molitva. Isusovom poukom o molitvi, završio je drugo razmatranje, a time i govor o Isusovu putu prema Jeruzalemu. Nakon toga, uslijedila je molitva krunice čime je završio prvi dan duhovne obnove.
Drugi dan duhovne obnove, subota 7. studenoga 2015., započeo je molitvom jutarnje te pokorničkim bogoslužjem u kojem je fra Darko, prije nego su pristupili sakramentu pomirenja, bogoslove pozvao, s obzirom na naviještene biblijske tekstove, neka dozvole Gospodinu da ih rasvijetli svojom blizinom te neka budu svjetiljke. Nakon sakramenta pomirenja, u trećem razmatranju, fra Tepert osvrnuo se na trenutke poslije događaja u Jeruzalemu koji su opisani u Lukinom evanđelju. Govorio je o perikopi o putovanju učenika u Emaus (Lk 24,13-35). U tom kontekstu, fra Darko započeo je govoreći, kako su se dvojica učenika, nakon Isusove smrti na križu uputila, međusobno razgovarajući, u tjeskobi s obzirom na to da njihova očekivanja od Isusa nisu bila ispunjena, prema Emausu. Iako je Isus bio s njima na putu, oni ga nisu prepoznali jer im je tjeskoba zatvorila oči. Isus ih je usto namjerno provocirao. Na temelju toga, fra Darko istaknuo je kako se svakom na putu odaziva na Božji poziv dogodi efekt „a mi se nadasmo“, kako svaki od bogoslova, kao i učenici, ima svoja shvaćanja i očekivanja, no i kako je nužno imati svijest da je ljudski život žrtva, a i da čovjek uvijek stoji pred izborom. Rekao je kako se odricanjem od svega svojega može postati slobodan, a postati slobodan znači da sve postaje Božje. Time je završilo treće razmatranje nakon čega je uslijedila sveta misa koju je uz koncelebraciju odgojitelja predvodio fra Darko.
U propovijedi je istaknuo kako je bogoslovski život vrijeme u kojem se postavljaju temelji za kasnije te kako je nužno biti vjeran u svakodnevnome već danas. Pozvavši se na Pavla koji je, kako je opisano u naviještenoj poslanici (usp. Rim 16,3-9.16.22-27), imao blizak odnos sa svima, pozvao je bogoslove da mole jedni za druge te da a taj način ostvaruju međusobnu blizinu. Po završetku, bogoslovima, mladićima koji razmišljaju o duhovnom zvanju, a koji su također bili prisutni na održanoj duhovnoj obnovi te predvoditelju duhovne obnove fra Darku Tepertu, duhovnik vlč. Vlado Razum se obratio prigodnim riječima zahvale. Nakon svečane euharistije, druženje je nastavljeno na objedu u bogoslovskoj blagovaonici čime je završena prva ovogodišnja duhovna obnova. (mk)
