“Svoj pogled skrenimo s lampica i izloga te uprimo u Krista, a svoju dušu krijepimo molitvom i postom.”

Prvom nedjeljom došašća započinje nova liturgijska godina. Kada pomislimo na advent uvijek negdje u pozadini pomislimo i na Božić za koji se kroz došašće pripremamo. Tu nam asocijaciju dodatno potkrepljuju i mnogi vanjski čimbenici koje zamjećujemo u svijetu oko nas. S početkom adventa, u našoj okolini kao da već počinje proslava Božića. Sve je prepuno lampica, na radiju se puštaju božićne pjesme, izlozi se pune božićnim drvcima i raznim prijedlozima za poklone. Evanđelje tematski nastavlja na protekle nedjelje u kojima smo slušali o dolasku Kristova kraljevstva, a ne pokušava biti uvertira u slavlje njegova rođenja u betlehemskoj štalici.

Upravo se ovdje skriva dvojaka poruka koju nam ono pravo, kršćansko došašće želi prenijeti. Naime došašće je i podijeljeno u dva dijela, a onaj prvi započinjemo danas. Taj nas dio poziva na budnost u očekivanju Kristova drugoga dolaska na ovaj svijet kada će konačno uspostaviti svoje kraljevstvo. Tek u drugome dijelu došašća, koje započinje sedamnaestog prosinca, počinje neposredna priprava za proslavu Isusova ovozemaljskog rođenja. Kao što smo već rekli, današnje nas evanđelje poziva na budnost. U svojoj uputi učenicima, ali i svima nama, Isus čak tri puta govori: „Bdijte!“ Nad čime to moramo bdjeti? Od čega se to moramo braniti ili čuvati? Moramo bdjeti nad svojom dušom te budno paziti da u nas ne ulazi grijeh i duh svijeta koji se stalno pokušava uvući u nas. To se posebno očituje u ovome vremenu kada taj duh svjetovnosti kuca na naša osjetila. Gledamo razne ukrase i izloge, mirišemo razna jela i pića, slušamo poznatu i ugodnu glazbu koja u nama budi osjećaj nostalgije. Tako se prepuštamo tome preuranjenom slavljeničkom ugođaju i zaboravljamo da smo u ovome vremenu posebno pozvani bdijeti. Opijen ovim sjetilnim ugodama stražar naše duše spava i u nas ulaze razni neželjeni gosti koji žele oplijeniti kuću naše duše, kad Upravitelj dođe naći će ju opustošenu i uneređenu. Mi, naprotiv, ne budimo uspavani i opijeni.

Svoj pogled skrenimo s lampica i izloga te uprimo u Krista, a svoju dušu krijepimo molitvom i postom. Ostanimo budni i vjerni čuvari svoje duše i pripremajmo se kroz ovo vrijeme da spremne i uredne nutrine dočekamo svojega Kralja te se nađemo dostojnima zajedno s njime ući u kraljevstvo spašenih.