U Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu 7. lipnja 2013. svečano je proslavljena svetkovina Presvetog Srce Isusova. Svečano euharistijsko slavlje predslavio je mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački u zajedništvu s rektorom bogoslovije i sjemenišnim poglavarima, kanonicima i prebendarima zagrebačkog Prvostolnog kaptola, te prof. dr. sc. Tonči Matulićem, dekanom Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Sve okupljene pozdravio je rektor Bogoslovije preč. Anđelko Košćak. Nakon pozdrava istaknuo je temeljnu zamisao koja je vodila graditelje bogoslovske kapele Presvetog Srca Isusovog, kapele čije ćemo se 130 – te obljetnice izgradnje prisjetiti krajem ove godine. Srce je središte svega! Božansko Srce je ono koje nas poziva i okuplja. Tako je i u samoj kapeli središte Srce.
U nadahnutoj homiliji mons. Šaško progovorio je o ispravnom štovanju Presvetog Srca Isusovog te važnosti ove svetkovine, i pobožnosti vezane uz nju, za suvremeni svijet u kojem živimo. Isusov program ljubavi možemo iščitavati iz svetopisamskih tekstova što ih Crkva stavlja pred nas za ovu svetkovinu.
Gospodin je onaj koji pase svoje ovce i daje im počinka. On izgubljenu ovcu traži i pronalazi, povija i okrepljuje ranjane, bdije nad jakima. Jednako tako, Krist upozorava na svojupedagogiju. Ostavlja cijelo stado kako bi pronašao izgubljenu ovcu. To je Božja logika, to je Kristov pristup zajednici. Naime, u zajednici On dolazi svakom pojedincu, a zatim i zajednici. Krist kreće od ovce i ide prema stadu. Slika iz koje svaki kršćanin može naučiti ispravan stav unutar pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu jest tako zvani put učenika u Emaus nakon Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Na ovome mjestu mons. Šaško spomenuo je Caravaggiovu sliku Susret u Emausu koja je iz Milana, povodom ulaska naše domovine u Europsku uniju, izložena u Zagrebu. Ta slika može nam pomoći shvatiti kako u Kristovu ljubav koja je spremna ići do križa i dalje za palog stvora, jednostavno traba vjerovati. U igri svjetla i sjene ovog velikog umjetnika ne može se zaobići činjenica da Isus učenike okupljene oko stola njegove gozbe ne gleda u oči, ne vidimo njegov pogled. Ono što vidimo jest blagoslovna gesta što ju Krist čini. Upravo je to smisao ove svetkovine. Posvijestiti si važnost samopredanja cjelovite čovjekove osobe Kristu za kojim je svaki od kršćana, a napose svećenik ili pak svećenički kandidat krenuo, uz nepokolebljivu vjeru da Krist upravlja sve na dobro. Zalutamo li, znamo da smo mu vrijedni i da će se na nebu izazvati veliku radost povratak svakog pojedinca jer, to je Božja logika.
Nakon euhraistijskog slavlja proslava je nastavljena svečanom večerom u sjemenišnoj blagovaonici. Uz zahvalu rektora Bogoslovije, s nekoliko riječi sve okupljene pozdravio Silvio Košćak, bogoslov 5. godine. Svojom pjesmom večer je obogatio Bogoslovski oktet. Biskup Šaško podijelio je nagrade najboljim igračima ovogodišnjeg nogometnog turnira duhovnih grupa i pobjedničkoj ekipi duhovne grupe Blaženog Ivana Merza i Službenice Božje Marice Stanković.
Svetkovina Presvetog Srca Isusova trenutak je u kojem bi se svatko od svećenika i svećeničkih kandidata trebao prisjetiti početaka svog zaljubljenog, svog ljubavnog hoda s Gospodinom. Svatko se treba prisjetiti onog trenutka kada ga je Krist ranio ljubavnom ranom, taknuo njegovo srce svojim srcem i pokazao mu svoju ljubav koju nikada nećemo moći dovoljno shvatiti, kako nas poučava papa Pio XII. u enciklici Haurietas aquas in gaudis. U tom je trenutku prožimanja srca i Srca, to svatko od bogoslova i svećenika vjeruje, Krist pozivao nevrijedne sluge u svoje svećeništvo; jer, kako se često zna reći: Svećeništvo je dar srca Isusova.
U mjesecima koji su pred nama pozivamo sve vjernike da sa žarkim molitvama prate i podržavaju 30 – tak mladića što se ove jeseni spremaju ući u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu. Budimo uvijek povezani molitovom jednih za druge i tako svjedočimo neizmjernu ljubav Presvetog Srca.
