U petak 11. lipnja 2021. godine svečano je proslavljena svetkovina Presvetog Srca Isusova u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu te je tom prigodom upriličen oproštaj od dosadašnjih duhovnika u našoj Bogosloviji: preč. Vlade Razuma i vlč. Andrije Miličevića. Priprava proslave Svetkovine započela je u utorak, trodnevnicom u čast Presvetog Srca Isusova pobožnošću Srcu Isusovu, moleći za bližnje, dobročinitelje, biskupe, odgojitelje, sve bogoslove te čitavu Crkvu i svijet. Drugi dan trodnevnice, nakon pokorničkog bogoslužja, bogoslovi su molili pjevanu Večernju Časoslova, dok je treći dan bio obilježen Euharistijskim klanjanjem s prigodnim meditacijskim tekstovima.
Na Svetkovinu Presvetog Srca Isusova svečano Euharistijsko slavlje, s početkom u 19 sati u bogoslovnoj kapeli Presvetog Srca Isusova, predvodio je duhovnik preč. Vlado Razum. Nije se mogla sakriti radost i oduševljenje bogoslova što su nakon godinu dana razdvojenosti ponovo zajedno u istoj kapeli na misnom slavlju, kao što je to bilo prije potresa i pandemije. Na početku je sve okupljene pozdravio rektor bogoslovije preč. Željko Faltak, naglasivši kako je nakon ovogodišnjeg načina života zahvalan za zajedništvo u kapeli. Rektor je istaknuo usmjerenost molitve toga dana prema Presvetom Srcu Isusovu za zahvalnost oko zajedništva oltara s prefektima, duhovnicima i izvanrednim duhovnikom o. Ivanom Antunovićem SJ, zahvalnost za prisutnost i svjedočenje sestara milosrdnica u Bogosloviji, koje u bogoslovskoj formaciji mogu dati samo osobe posvećenog života. Zahvala je išla i za sve naše djelatnike koji zauzimaju jednako važno mjesto u formaciji, jer svjedočeći svojim radom ugrađuju sebe u cjelokupnu izgradnju bogoslova. Na kraju svog uvodnog govora zahvalio je odgojiteljima za otvorenost u onome što rade, a duhovnicima u odlasku za sav doprinos u radu tijekom njihovih službi. Prenio je i pozdrave zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića koji je bio u molitvenoj blizini.
U homiliji je duhovnik Vlado rekao: „Ja vjerujem da svatko od nas ima iskustvo da mu bližnji prilazi dobrotom i ljubavlju, a kada imamo takvu osobu kažemo da je dobroga srca.“ Nastavio je kako je svaka naša dobrota iskazana drugome poput srca Isusova. Naglasio je kako je žar božanske ljubavi do kraja uprisutnjena u čovještvu Isusa Krista. Osvrnuo se na prvo čitanje u kojem prorok Hošea opisuje odnos Boga prema čovjeku: Gospodin privlači lancima ljubavi čovjeka kako bi mu povratio dostojanstvo kada se odmakne od Boga. Takvo uprisutnjenje ljubavi dolazi u Isusu, u Presvetom srcu koje neizmjerno ljubi. Uz sve Isusove riječi i znamenja kojima pokazuje ljubav prema čovjeku pogođenog patnjom i boli, svu svoju brigu i razumijevanje prema ljudskoj gladi, boli, patnji, nevjeri, Isus na najizvrsniji način pokazuje na križu, tom savršenom događaju ljubavi u povijesti čovječanstva. Probodeno srce Isusovo, iz kojega su potekle krv i voda, rijeke žive vode, izvor su sakramenata, na poseban način krštenja i euharistije. Ljubav je neostvariva bez čovjeka, naglasio je preč. Vlado. To je zahvat i svjedočanstvo ljubavi koje je osvježenje po Duhu za unutarnjeg čovjeka. Preč. Vlado naglasio je kako je baš prostor bogoslovne kapele jedna oaza mira i jake Božje prisutnosti, što su mu i mnogi rekli kada bi znali kod njega doći u posjet. A i sam je to doživio mnogo puta. Istaknuo je jedan događaj, kada je posebno živio težinu službe: došavši na molitvu, primijetio je kako se kroz vitraj Srca Isusova, iako je i cijeli dan bio tmuran i oblačan, probija jedna zraka sunca koja je u njemu u tom trenutku probudila novi žar, a u srcu Gospodinove riječi: „Ovdje sam, ne boj se, nego vjeruj!“. Potaknuo je bogoslove da budu ljudi molitve, jer samo snaga molitve po Duhu može oblikovati novoga čovjeka. Prisjetio se i trenutaka nakon potresa kada je kapela bila oštećena, a sada opet obnovljena, kao da nam pokazuje da nas izazovi učvršćuju u postojanosti. Svetost prostora naše kapele svjedoče i generacije koje kroz nju prolaze, a koje otvaraju svoja srca i živote za pohod i nastanjenost srca Isusova u nama.
Na kraju Svete Mise uslijedili su govori zahvale koje su izgovorili preč. rektor Željko Faltak u ime odgojitelja te predstavnik pete godine Mate Cikoja u ime bogoslova. Rektor se u svom govoru prisjetio početka službe novih odgojitelja uz pomoć dvije riječi koje su mu ostale s prvog sastanka kada su pitali duhovnike što je važno za jednoga odgojitelja. To su bile riječi „prisutnost“ i „transparentnost“. Preč. Vlado riječ prisutnost opisao je kao važnost življenja za bogoslove i s bogoslovima, a vlč. Andrija riječ transparentnost kao važnost dobre komunikacije unutar formacije. Rektor je zahvalio za autentičnost života i brigu, požrtvovnost i bratsku blizinu obojici duhovnika u odlasku, a preč. Vladi i za posebnu brigu oko obnove bogoslovije nakon potresa.
Bogoslov Mate Cikoja u svom govoru zahvalio je u ime bogoslova preč. Vladi riječima: „Hvala oče Vlado za raspoloživost, upornost i neodustajanje od nas kada je bilo najteže“, a vlč. Andriji: „Hvala za spremnost slušanja pa tek onda govora čime ste nas naučili otajstvu osluškivanja.“ Zahvalio im je na svemu učinjenom tijekom njihovog služenja u Bogosloviji, a to je povezao sa zahvalnošću euharistije i suobličavanjem srdaca srcu Isusovom kako su nas i oni učili svojim primjerom. Bogoslovna zajednica duhovnicima se zahvalila i prigodnim darovima.
Nakon zahvalnih govora, sa svojom zahvalnom riječi, cijeloj zajednici kratko su se obratili i duhovnici, a nakon Euharistije slavlje i druženje se nastavilo domjenkom u vrtu Bogoslovije.
Tekst: Ivan Iviček, bogoslov II. godine
Fotografije: Petar Belina, bogoslov V. godine
