Svećeničko ređenje u zagrebačkoj katedrali
Promatrajući obred ređenja, zanimljivo se zaustaviti na samom činu polaganja ruku. Ta naoko jednostavna gesta dobiva sasvim drugačije značenje kada u obzir uzme činjenica da je svaki svećenik koji polaže ruke na budućeg mladomisnika, i sam prilikom svog ređenja klečao i bio rukopoložen na početku svog svećeničkog puta. Tako to redom, sve do unazad dvije tisuće godina i Kristova izabranja učenika i davanja naloga da ”pođu po svem svijetu i propovijedaju evanđelje svemu stvorenju.” (Mk 16,15) Mladi čovjek, na kraju svoje formacije, a na početku svećeničkog života služenja, tako postaje onim svjedokom Crkve koji ukazuje na njeno probijanje granica prostora i vremena jer je svako vrijeme i svaki prostor jednako potrebno spasenja koje je ostvario Krist, a koji svjedoče oni koji ga slijede. No, gesta polaganja ruku, odnos ređenje, ovlašćuje za jednu još izvrsniju gestu: polaganjem ruku svećenika nad kruhom i vinom, izgovaranjem blagoslovne molitve i uprisutnjuje se Krist, a u polumraku ispovjedaonice otpuštaju se grijesi i ostvaruje pomirenje čovjeka s Bogom.
Tu bremenitu zadaću od dana 18. lipnja 2016. nosit će i trinaestorica dosadašnjih đakona, a sada zaređenih prezbitera. Među njima, zadaću su preuzela i četvorica đakona Zagrebačke nadbiskupije, zaređena po rukama zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića. Njihova imena su: Luka Brešić i Marko Čolak iz župe sv. Petra apostola u Zaprešiću, Marinko Golek iz župe Presvetog Srca Isusova u Karlovcu i Ivan Lukić iz župe bl. Augustina Kažotića u Lupoglavu. Time su se pridružili i Damiru Burliću iz župe bl. Alojzija Stepinca, Bestovje, koji je po rukama biskupa mons. dr. Vjekoslava Huzjaka, za prezbitera bio zaređen 12. lipnja 2016. Njihova imena spominjemo jer su svoju bogoslovsku formaciju ili barem njen dio, provodili s ostalim bogoslovima Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa te ih bogoslovska zajednica dobro poznaje.
Na svečanom misnom slavlju i obredu ređenja koje je predslavio kardinal Bozanić, u koncelebraciji su bili i pomoćni zagrebački biskupi Valentin Pozaić i Mijo Gorski, rektor Kolegija Capranica mons. Ermenegildo Manicardi s odgojiteljima, rektor bogoslovnog sjemeništa preč. Aneđelko Košćak s odgojiteljima i duhovnikom bogoslovnog sjemeništa, župnici ređenika i poglavari redovničkih zajednica te još 150 svećenika. Slavlju su prisustvovale i obitelji, rodbina, prijatelji ređenika s velikim brojem vjernih. Euharistijsko slavlje pjevanjem su obogatili i zagrebački bogoslovi pod ravnanjem maestra Miroslava Martinjaka.
Prilikom prigodne homilije, kardinal Josip Bozanić ređenicima je u svijest prizvao činjenicu da prezbiterat nije cilj kojeg kandidati sami od sebe postižu niti je imovina koju Crkva dijeli jer je posjeduje nego je u prvom redu milost i izmoljeni dar. Osvrćući se na evanđelje naviješteno toga dana, kardinal je napomenuo ređenicima kako su pozvani u službu kako bi Boga približili čovjeku koji ga traži, a to je moguće samo ako njihova svjetlost i dobra djela budu svjetlila pred ljudima, svjetlost koju sam čovjek ne može proizvesti nego je dobiva od samog Boga. Za to je potrebno svakodnevno suobličavanje Kristu. Kardinal Bozanić zatim je podsjetio i na riječi ohrabrenja pape Benedikta XVI. upućene svećenicima prije pet godina u zagrebačkoj katedrali, da ne klonu duhom nego ostanu u molitvi i duhovnom životu. Po završetku homilije, preporučio je ređenike zagovoru bl. Alojzija Stepinca i Presvetoj Bogorodici Djevici Mariji, majci svećenika. Svečano misno slavlje završilo je mladomisničkim blagoslovom zaređenih.
Nakon završetka slavlja, novozaređeni prezbiteri su, zajedno sa svojim obiteljima, prijateljima i župnicima, i u pratnji kardinala Bozanića, krenuli prema blagovaonici bogoslovije na svečani ručak. Za vrijeme ručka, riječ zahvale svima koji su ih na putu prema svećeništvu pratili, uputio je Luka Brešić. Prigodni govor održao je i rektor Anđelko Košćak posebno naglasivši novozaređenim prezbiterima kako su pozvani kroz svoje lice, koje je ogledalo duše. čovjeku otkrivati Kristovo lice jer to je ono što čovjek danas želi prepoznati u svećeniku. Svećenik je, nastavio je, pozvan slijediti Kristovo preobraženje – obijeliti svoje haljine i svijetliti svijetu. Prije završnog blagoslova, kardinal Bozanić je još jednom uputio svoju riječ poticaja i ohrabrenja nadodavši kako od današnjeg dana zaređeni prezbiteri imaju ovlast ispovijedanja. Na poseban način, upravo ta činjenica ukazuje na to da je ono što iz perspektive bogoslova još izgleda kao nešto buduće i apstraktno, zaista postaje stvarnost posvećenog života.
Našim mladomisnicima želimo u njihovom hodu svećeništva prije svega obilje Kristova blagoslova i snage njegova Duha kako bi čovjeka današnjice, koji će im biti povjeren – mogli dovoditi Ocu, po tom istom Kristu i u istom Duhu. (dk)
