Nakon petodnevnih duhovnih vježbi, u ponedjeljak 30. listopada, četrnaest bogoslova pete godine požeški biskup mons. Antun Škvorčević postavio je u službu akolita. Uz biskupa Škovrčevića, koji je predslavio euharistijsko slavlje, suslavili su rektor preč. Željko Faltak, odgojitelji vlč. Josip Đurin i vlč. Toni Potrebić, duhovnici vlč. Anto Pavlović i vlč. Ivan Grbešić te biskupov tajnik vlč. Matej Siluković. Na euharistijskom slavlju sudjelovala je cijela bogoslovna zajednica, časne sestre te neki od vanjskih suradnika bogoslovije.
Prije početka euharistijskog slavlja rektor Faltak pozdravio je biskupa i izrazio radost na odazivu. Pozdravio je i kandidate za akolitat kao i sve druge bogoslove. Na početku svete mise biskup se pridružio pozdravima, posebno se obraćajući kandidatima za akolitat. Usporedio je početne korake djeteta s hodom prema svećeništvu, s naglaskom na službu akolita kao zadnjeg koraka prema svetom redu đakonata.
U homiliji mons. Škvorčević ponovno se obratio kandidatima za akolitat osvrćući se na riječi poslanice Rimljanima te evanđelja po Luki, koje su bile naviještene. „Potrebno je da nas Božja riječ ‘uznemiri’“, rekao je, kao i kako sv. Pavao ne smatra tijelo nečim lošim, ali da postoji jedan dio naše tjelesnosti koji nas vuče prema dolje. Mi se tome moramo oduprijeti te stremiti prema gore, kao posinjena djeca Božja. Svatko od prisutnih ima osamnaest godina, punoljetan je i odrastao pred zakonom, ali treba odrastati i u duhu poput žene iz evanđelja koja je to doživjela tijekom osamnaest godina svoje bolesti. Ali Isus ju je ozdravio, odriješio ju je od okova bolesti, od Đavla koji ju je svezao. Ipak, treba primijetiti jednu stvar koju Isus nije volio i zbog koje je ukorio nadstojnika sinagoge: licemjerje. Licemjerje koje je dopuštalo napojiti stoku subotom, ali nije imalo sućuti za ljudski život. Zato nas je biskup pozvao da nasljedujemo primjer našega Gospodina, a ne da budemo licemjerni poput spomenutog nadstojnika i drugih farizeja. Na kraju euharistijskoga slavlja mons. Škvorčević akolitima je savjetovao da razmisle o tome što upravo nose u srcima te da to donesu pred Gospodina i u zahvali kada se navečer vrate u kapelu na molitvu.
Prije homilije kandidati su bili prozvani i istupili su pred zajednicu kojoj su pozvani služiti svojom novom službom, te su pred biskupom izjavili spremnost svojim odazivom. Nakon homilije iz biskupovih su ruku primili ciborij s hostijama koji predstavlja njihovu novu službu: pomaganje pri oltaru kod euharistije, dijeljenje pričesti u sakramentu euharistije te kao popudbine bolesnima.
Nakon svete mise slavljeničko zajedništvo nastavljeno je na večeri u blagovaonici Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa.
FOTO: Renata Sedlar
TEKST: Ljudevit Marija Jaroš, bogoslov III. godine
