U sklopu godišnjeg izleta za mlađe članove: čitače, ministrante, dječji zbor, itd. župe Isusova Uskrsnuća u Sesvetskom Kraljevcu, Gornjem Gradu u Zagrebu; učinjen je posjet i bogosloviji i pastoralnom institutu.
U subotu, dana 22. studenog, broj od osamdeset izletnika posjetilo je bogosloviju, kako bi ukratko ali pobliže upoznali, ne samo funkciju ove kuće, već i njezinu razvojnu, a i odgojnu svrhu za sve buduće svećenike. Grupu je većinom djeca školske dobi te desetero odraslih: vjeroučitelja, župnih animatora, kateheta te župnim vikarom Kristijanom Stojkom i župnikom Ivicom Cikom. Grupu je srdačno dočekao i primio ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta prof. dr. sc. Josip Šimunović uz trojcu bogoslova Zagrebačke nadbiskupije: Filipa, Ivana i Tomislava. Velečasni Josip, ukratko je opisao funkciju i potrebu instituta kao nastavno-obrazovne ustanove, ali po potrebi i znanstveno-istraživačkog mjesta. Nakon kratkog razgovora i susreta s bogoslovima grupa se uputila u kapelicu Presvetog Srca Isusova, gdje ih je dočekao velečasni Ivica Cujzek, odgojitelj na bogosloviji. U kratkom izlaganju velečasni Ivica predstavio je bogosloviju kao kuću u kojoj se hrani, spava, uči i odgaja, ali i moli; odnosno gdje bogoslovi žive u zajedništvu s Bogom. Upravo je uz pomoć ovakvog govora o bogosloviji velečasni Ivica naglasio ulogu i potrebu kapelice u koju su se izletnici smjestili. Grupi je pojašnjeno zašto je kapelica posvećena baš srcu Isusovu, zašto se nekoć zvala Crna kuća te postepene korake koje bogoslovi prolaze u svojoj formaciji. Susret u kapelici je završen poticajem od strane velečasnog Ivice da mole za bogoslove. Prije završetka posjeta bogosloviji, grupa je posjetila i “kafić” u sklopu bogoslovije, kojeg vode sami bogoslovi, po imenu: “Koinonia”. Radosno ih je dočekao jedan od voditelja Koinonie, Kristijan, koji je pripremio okrjepu za naše goste i izletnike. Uz koji keks i sokić te razgovor s bogoslovima i svećenicima grupa se polako okupila i uputila dalje po svojem planu i programu.
Prije samoga napuštanja kuće izletnici su zamolili nas, domaćine, da napravimo jednu zajedničku sliku; na takvu se molbu nije moglo reći “ne”, te tako, s osmijehom na licu i pozdravima grupa je napustila bogosloviju do našeg sljedećeg susreta.
