Vlč. Domagoj Topić, župni vikar Župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini, 16. svibnja 2024. godine predvodio je svečano euharistijsko slavlje koje je okupilo čitavu bogoslovnu zajednicu.
U homiliji je vlč. Domagoj istaknuo kako današnje evanđelje zapravo govori o nama koji se spremamo postati oni koji smo uz Krista, koji želimo biti iz Krista (svećenici, redovnici, časne sestre).
Naveo je kako je za razumijevanje ovog teksta važan dio teksta prije, gdje Krist upućuje molitvu nebeskom Ocu i moli za sebe prvo, da mu da snagu za onaj najteži dio što slijedi, za njegovu muku. Ta muka je pretrpljena za svakoga od nas, to je „njegova najveća ljubavi koju je dao svakom od nas“.
A koja je to definicija ljubavi? Postoji majčinska, očinska, ljubav druge osobe. Ali ta ljubav uvijek traži nešto za uzvrat, traži drugu osobu. Ali za nas kršćane je jedina definicija ljubavi žrtva i ništa drugo. Jer ako kažemo da je Isus Krist najveća naša ljubav. A ta ljubav je otišla na križ i žrtvovala se, stoga za nas druge definicije nema.
Nastavio je sa riječima kako će svatko od nas biti poslani u Kristovoj ljubavi. I danas Krist u ovom evanđelju u toj molitvi upućenoj Ocu moli da brine o nama ovdje na zemlji poslavši Duha Svetog.
Istaknuo je kako nas Bog poziva na realnost vjere, a ne traženja dokaza, prakticiranje krive pobožnosti, nego da već sada u bogosloviji živimo vjeru na ispravan način. Potaknuo nas je da živimo na pravi način ovo vrijeme u bogosloviji jer će ljudi tražiti od nas da budemo osposobljeni. Važno je znati da se ne trebamo se svidjeti drugima kao i da ne smijemo promašiti bit tako što ćemo zanemariti čovjeka pokraj sebe.
U vezi Kristove riječi “Nisu od ovoga svijeta” naglasio je kako su oni kojima je Bog u trenutku stvaranja darovao dar svećeničkog poziva posebni jer su od Boga odabrani i prema tome se trebaju pažljivo i odgovorno odnositi.
Možda nam se čini da nema smisla biti s Kristom ili da nam je sve pomalo dosadilo. Ako je tako, trebamo se „vratiti na tvorničke postavke“. Jer vjerojatno smo Boga ostavili negdje daleko: u teologiji ili filozofiji, fakultetu. No, ako Mu pristupimo kao prijatelju, Ocu, Bogu, onda će sve dobiti smisao. Ako imamo odnos s Njim, sve ima smisla u toj žrtvi, što je vlč. Domagoj potkrijepio svojim osobnim iskustvom na prvoj godini bogoslovije. Navevši primjer sv. Pavla i sv. Petra kao koji su imali svoje prijašnje živote, želio je naglasiti kako nas Bog ne zove jer smo savršeni, te da nas zove baš takve kakvi jesmo.
Homiliju je završio s mišlju kako smo mi svima poslani, te da se pripremimo već danas da bi imali što dati drugima.
Po završetku euharistije, zajedništvo je nastavljeno večerom.
Tekst: Dominik Čaušić
Foto: Ivan Čus
