U petak, dana 2. studenog nakon završene jutarnje gimnazijske smjene dvadesetak učenica Ženske opće gimnazije Družbe sestara milosrdnica (nadalje: ŽOG) u vodstvu njihove vjeroučiteljice s. Patricije Madžer pohodilo je Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu (nadalje:NBS).
Kako je uopće došlo do ovog susreta? Naime, bogoslovi tj. studenti četvrte godine Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u sklopu kolegija Metodičke vježbe trebaju odslušati dvadeset i pet sati vjeronauka. Tako su se i trojica bogoslova, Hrvoje, Karlo i Toni, 7. studenog uputili u ŽOG kako bi odslušavši dva sata srednjoškolskog vjeronauka ispunili dio svojih studentskih obaveza. Radilo se o četvrtom razredu odjela B u kojemu su bogoslovi na kraju sata na molbu s. Patricije i učenica posvjedočili o pozivu. Kako to već biva, na kraju sata bogoslovi su uputili učenicama poziv u posjet NBS-u, iako su u dubini znali da se radi samo o formi koja, koliko god htjela biti realizirana, vjerojatno neće zaživjeti. Međutim, djevojke su to shvatile vrlo ozbiljno te se samo dva tjedna poslije našle u NBS-u. Hrvoje Zovko, bogoslov četvrte godine sisačke biskupije, u dvorištu NBS-a ispričao im je ukratko povijest bogoslovije Zagrebačke nadbiskupije kao institucije i kao građevine te ih provevši kroz kuću upoznao s dnevnim redom osamdeset i dvojice bogoslova koji se trenutno u njoj formiraju. Također, bilo je govora i o cilju i važnosti formacije bogoslova, smislu zajedništva, svakodnevnog zajedničkog okupljanja oko oltara itd.
Nakon obilaska kuće djevojke su se zadržale u bogoslovskoj kapelici Presvetog Srca Isusovog. Ondje je bogoslov pete Tomislav, posvjedočio o dinamici i kreativnosti poziva koji mu je Gospodin uputio, te procesu traženja, prepoznavanja i odgovaranja na njega. Već na samom početku Tomislav je istaknuo svoju želju, a ujedno i smisao ovakvih svjedočanstva riječima: Ne želim da ovo svjedočanstvo bude tek govor koji će nas oraspoložiti i razveseliti, nakon čega ćemo se svi uputiti svojoj svakodnevici ispunjeni pozitivom, a već sutra nastaviti bez ikakve promjene ili želje za njom. Neka ovo svjedočanstvo bude poticaj svima nama da preispitujemo sebe i tražimo put kojim nas Božji glas želi povesti.
Nakon svjedočanstva, molitve i otpjevane pjesme svi su se zajedno uputili u Koinoniu (grč. zajedništvo), prostor za rekreaciju bogoslova gdje su uz sok, kolač i kavu nastavili druženje i upoznavanje razmatrajući mogućnost budućih susreta. (hz)
