U utorak 6. listopada 2015. u maloj dvorani Nadbiskupskog pastoralnog instituta održan je plenum na početku nove akademske i formativne godine. Nakon riječi pozdrava koje je izrekao prefekt vlč. Dubravko Škrlin-Hren te uvodne molitve, rektor preč. Anđelko Košćak, nakon što se pridružio riječima pozdrava koje je posebno uputio bogoslovima prve godine, plenum je predvodio u već dosad uobičajenom tijeku.
Na početku je održao nagovor kojeg je započeo prigodnom duhovnom pričom o starcu koji je došavši pred Boga, u posljednji dan, želio i dalje u ruci zadržati komadić zemlje svog rodnog otoka Krete. Nakon pročitane priče, a prije ukazivanja na aktualizaciju njezine pouke u bogoslovskom životu, povezao ju je s perikopom kojom je prikazan dijalog Isusa i Petra (Mk 10,28-31) gdje Petar kaže: „Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.“ (Mk 10,28). Povezujući priču s Petrovom rečenicom, rekao je da ako bogoslov, svećenik, ali i svaki kršćanin želi biti Kristov, mora ostaviti šaku zemlje, ono svjetsko i prepoznati ono bolje. Pozivajući se na Isusove riječi (Mt 11,30): „Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako“, Rektor je rekao kako život svećenika može biti ono „slatko“ i „lako“, no da se odluka o odazivu na takav poziv očituje i kao odluka na križ, put koji je težak, put u kojem je nužno ostaviti sve, a ostaviti sve znači biti uz Krista. Usto, rekao je kako se bogoslovi spremaju biti pastirima, a to ne znači stjecanje karijere, već činjenicu da su se predali Gospodinu. Rekao je i kako život bogoslova, svećenika treba biti slojevit, poput stijene koja kroz milijune godina formira hrpu slojeva, a istovremeno je i dalje otvorena gomilanju novih slojeva. Upravo tako, kod bogoslova se ponajviše treba uočavati gomilanje slojeva koje se prvenstveno mora odnositi na činjenicu da se oni ne pripremaju biti svećenici, već Kristovi, a ako postanu Kristovi, onda će zasigurno biti svećenici i to za druge. Svećenik mora biti ponizan, a najveći primjer poniznosti daje sam Krist koji se ponizio do te mjere da je postao čovjeku sličan. Bogoslov se, kako Rektor kaže, treba konstantno vraćati ad fontes što znači da treba biti usmjeren prema pravim istinskim vrijednostima. Pritom je napomenuo kako je izvor bogoslovskog života Riječ Božja te kako je nužno prepoznati snagu Riječi Božje, a tako i živjeti s Riječju Božjom koja nije samo govor, već je istovremeno govor, ali i djelo. Upravo tako, rekao je da se život bogoslova, a kasnije svećenika, ne smije samo svoditi na trenutke govora, propovijedanja već cijeli život treba biti propovijedanje, tj. svaki trenutak života treba biti pripovijedanje Isusa Krista. Nadodao je kako se ono ne smije svesti samo na propovjedaonicu. Vrativši se na priču s uvoda, rekao je kako se kršćanin ne bi smio osjećati lijepo u svijetu pri čemu on ne bi trebao prezirati svijet, no ni suobličavati mu se prvenstveno zato što kao kršćanin posjeduje nešto bolje.
Drugi se dio plenuma odnosio na izlaganje statističkih podataka kao i Rektorovih napomena koje bi mogle doprinijeti kvalitetnijem životu u Bogosloviji. Između ostalog, navedeno je da je u Bogosloviju ove godine ušlo 22 novih bogoslova, da u kući trenutno živi 85 bogoslova, a sveukupan broj bogoslova s bogoslovima koji su na studiju u Rimu te đakonima je 105. Usto, Rektor je predstavio Aljaža Bašu, bogoslova četvrte godine iz Slovenije, koji će u sklopu međunarodne razmjene studenata ovu godinu provesti u Bogosloviji. Na kraju, uz još nekoliko iznesenih napomena koje se odnose na određene segmente bogoslovskog života i podjelu službi koje će bogoslovi vršiti tijekom nedavno započete godine, Rektor je pročitao svjedočanstvo jednog svećenika koji se odazvao na Božji poziv u četrdesetim godinama dvadesetog stoljeća, u vrijeme Drugog svjetskog rata, gdje je osvrnuvši se na sve opisane teškoće života bogoslova u tom vremenu, rekao bogoslovima kako se ne smiju bojati bez obzira na teškoće s kojim će se tijekom života susresti te je napomenuo kako je bogoslovu svaki dan upućen poziv da odgovori Kristu. Nakon toga, susret je završio molitvom. (mk)