Osmi kongres bogoslova održao se u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu od 8. do 10. studenoga 2024. godine pod geslom “Ostani vjeran dovijeka”. Zajednički susret u subotu 9. studenog započeo je u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskog pastoralnog instituta.
Na početku susreta okupljenima se obratio rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Vlado Razum istaknuvši da je od posljednjeg susreta prošlo šest godina koje su ostavile duboki trag u životu bogoslovskih zajednica te nadodao da “ipak, ovo nije vrijeme za kukanje. Vjerujemo da Gospodin danas zove. Vi dragi bogoslovi pokazujete kako i danas postoje mladi ljudi koji su se spremni odazvati i krenuti u ovu divnu avanturu: učeništva, suoblikovanja i najtješnje povezanosti s Kristom, spremni jednoga dana postati pastirima, svjedocima Radosne vijesti.” Govoreći o geslu preč. Razum istaknuo je da “Ivan u knjizi Otkrivenja kaže: Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života. (Otk 2,10) Poziv je to na ustrajnost i posvemašnje predanje. U sebi ne posjedujemo dostatnu snagu već je primamo iz povezanosti s Kristom. Vrijeme bogoslovske formacije je vrijeme rasta u toj povezanosti. Gospodin poziva učenik da budu s njim i da ih uči putu koji vodi u život. Vjernost tome putu traži žrtvu i odricanje.” “Dakle, naša vjernost (dovijeka) dolazi od susreta s Gospodinom, od vjere u njega, od ljepote i zahtjevnosti odaziva. Držim da se, u življenju poziva, na njega treba trajno vraćati, odnosno s njime biti povezan, jer se tamo susreće očitovano pouzdanje, vjera, zbog koje se može živjeti vjernost, kasnije prepoznavana, oblikovana i obnavljana u svjetlu crkvenosti”, rekao je mons. Šaško te nadodao da se “osim toga, lako uviđa i povezanost vjere, ljubavi i nade, ponekad toliko da je o jednome nemoguće govoriti niti shvaćati bez drugoga. Ponekad se, zbog njihove nerazdvojivosti, vidi da se ta tri pojma rabe gotovo kao istoznačnice. Ta je bliskost i uzajamna zamjenjivost izvor širega razumijevanja i otvaranja obzora.”
Zatim se obratio predsjednik Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki koji je osobito pozdravio sve bogoslove Crkve u Hrvata, ali i sve bogoslove iz drugih zemalja i s drugih kontinenata te prenio pozdrave svih biskupa. Nadodao je da uz kongres bogoslova dijecezanskih svećenika, ne zaboravljaju ni bogoslove redovničkih zajednica i ustanova posvećenoga života, koji se pripravljaju živjeti svećeništvo poduprti osobitim karizmama svojih zajednica te mala sjemeništa. 
Nakon uvodnih govora uslijedilo je pojedinačno predstavljanje svih bogoslovnih sjemeništa prisutnih na Kongresu.
Jutarnji dio programa završio je predavanjem s temom Ostani vjeran dovijeka koje je održao vlč. Jakov Rađa, povjerenik Zagrebačke nadbiskupije za duhovna zvanja i promotor kršćanskih poziva. Osvrćući se na temu putovanja u Bibliji, vlč. Rađa osobito je izdvojio i svoje predavanje temeljio na evanđeoskom odlomku o putu u Emaus. Govoreći o nevjeri zbog koje učenici idu u krivom smjeru udaljavajući se od Jeruzalema, vlč. Rađa rekao je da “vjeran nije onaj koji ostaje uvijek isti. To je definicija nevjernosti. Vjeran je onaj koji svoj život vidi kao trajan rast, kao neprestanu promjenu, kao uvijek novu vjernost. Vjeran je samo onaj koji zna biti kreativan, koji se trajno mijenja.”
Zatim je povezao Isusovo tumačenje Pisma rekavši da je u jednoj rečenici savršeno opisano što bi jedan svećenik danas trebao biti te istaknuo da se to odnosi na “tumačenje Božje riječi, ali ne bilo kakvo, nego ono koje tumači što u svim pismima ima o Njemu. Naša vjera nije popis nekih pravila, nije skup vrijednosti nego On. Tumači im Pisma o onome što se tiče Njega tj. o onome gdje se očituje da je Bog vjeran, da je Bog ljubav, da je Bog dar.”
U zaključku je naglasio da će oni koji će biti zaređeni za svećenike biti svećenici nove evangelizacije te se vratio na primjer učenika. “Kako će ovi učenici evangelizirati? Na isti način na koji su bili evangelizirani. Isus se pridružio njihovom hodu i nije govorio, nego ih je prvo slušao.
Na prvom mjestu nisu riječi, nisu naučene kateheze, nisu slogani. Na prvom mjestu je slušanje ljudi, stvarnosti, procesa koji se događaju u društvu. Slušanje, a ne govor je prvi čin evangelizacije, inače odgovaramo na pitanja koja nitko ne postavlja. I zato studirate teologiju da bi naučili slušati tradiciju Crkve, ali i stvarnost i procese i ono što Duh sada govori Crkvi. Drugi korak evangelizacije je da Isus postavlja pitanje. Pitanja aktiviraju razmišljanje, pitanja su važnija od odgovora, pitanja nas vode u našu dubinu. Pitanja, ako su postavljena na pravi način, vode druge u dubinu. I nakon što je postavio pitanja opet ih sluša, a tek zatim objašnjava ono što je od njih čuo i ono što oni nisu razumjeli, počevši od Mojsija i svih proroka. Tumači im ono što u svim pismima ima o Njemu. Učenici slušaju tek nakon što je on slušao njih, nakon što im je omogućio da se izraze, da kažu što nose u sebi i to je ono što ih mijenja. Mijenja ih iskustvo da postoji netko tko ih sluša, netko tko je zainteresiran za njihov život i mijenja ih onda i slušanje Isusove riječi”, zaključio je vlč. Rađa.
U popodnevnom dijelu susreta bogoslovi su posjetili Katedralu i molili na grobu bl. Alojzija Stepinca te obišli Gornji Grad (Kamenita vrata, crkva sv. Marka, grkokatolička konkatedrala sv. Ćirila i Metoda). Zatim je usljedilo euharistijsko slavlje u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca u 18 sati koje je predvodio zagrebački nadbiskup i metropolit mons. Dražen Kutleša.
Foto: Krunoslav Lukšić
Tekst: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije i Luka Barišić
