Kao i svake godine do sada, na početku nove akademske godine, rektor mr. Anđelko Košćak na blagdan sv. Franje Asiškog, 4. listopada, održao je plenum, sastanak cijele bogoslovske zajednice. Nakon kratkog uvoda rektor je u svojemu predavanju progovorio o dvije iznimno važne stvarnosti u životu svakoga bogoslova. Naime, u svome se govoru osvrnuo na toliko često upotrebljavan pojam „teorija“. O teoriji rektor naglašava: „Može se sasvim opravdano reći kako ste vi, živeći u Bogosloviji, spremajući se za svećeničko zvanje, zapravo u razdobljutheorie i mislim da to doista treba tako uzeti. Ima podosta onih, možda i među vama, koji će vrlo olako zanemariti teoriju i u svemu naglašavati praksu. Međutim, onaj koji poštuje, koji je prihvatio vrlo ozbiljno i odgovorno vrijeme teorije – vrijeme usvajanja, učenja, molitve, rasta u vjeri …, taj itekako misli na praksu, taj itekako razumije važnost i odgovornost u odnosu prema praksi. Za praksu se valja pripremiti, steći određene uvjete, ne samo nešto učiti, nego i naučiti, ne samo provesti vrijeme u Bogosloviji, nego ponajprije dati se oblikovati, mijenjati, rasti, sve više voljeti to što jesam i tu gdje jesam.
Dakle, djelo ili praksa u Božjem smislu ispravna je jedino ako proizlazi iz istine, iz „theorie“ koja je darovana u Duhu Svetomu. „Theoria“ kao promatranje Krista postaje istinska i učinkovita samo ako uključuje egzistencijalno prihvaćanje darovanoga, ako je teorije – dar Duha Svetoga zahvatio čitavo naše biće, i riječi i djela.“
Nakon progovaranja o teoriji osvrnuo se i na drugi važan pojam, a to je poslušnost. Rektor naglašava: „Poslušnost treba biti ljudska. Ako shvaćamo poslušnost kao žrtvu i ubijanje vlastitog intelekta onda je to krivo i to valja ukloniti. Poradi toga, da bi se to malo pomalo prevladalo, očekuje se da mladi čovjek pita: Zašto? Ne smije se stvoriti atmosfera ili pak si sam stvoriti tu situaciju i tako postaviti stvari: ne smijem iznositi svoje misli, ideje, prigovore … poglavar mora biti u stanju objasniti ono što hoće, jer se pretpostavlja da ima posla s ljudima kojima se to može objasniti. Katkada se kao zadnji domet savršenstva prikazuje ‘slijepa’ poslušnost. Može se naprotiv, na stanovit način reći da je to besmislica i to se protivi Božjoj časti, koji nije ljude stvorio razumnima zato da slušaju poput životinja. Iz svega toga slijedi da je odgoj za poslušnost uvijek odgoj za zajednicu i zajedničko dobro.“ Nakon kratkog predavanja rektor je okupljenim bogoslovima iščitao „statistiku kuće“ za ovu akademsku godinu te je na kraju podijelio nove „kućne službe“.
