Plenum – početni susret bogoslova i odgojitelja Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu
Svaka nova akademska i bogoslovska godina prilika je bogoslovima dublje živjeti vjeru u Boga i s novim zanosom i spremnošću prihvaćati Njegov poziv na služiteljsko svećeništvo kao životni odabir. Prije svega valja sagledati prošlu godinu, uvidjeti pozitivne pomake, uspjehe i spremnost na predanje i žrtvu, a također se suočiti s nedostatcima i nedosljednostima, te u započetoj godini pokušati ispraviti loše novim odlukama i radom, a dobro još produbljivati.
Rektor Anđelko Košćak pozvao je cijelu bogoslovsku zajednicu, da se 10. listopada 2017. na početku „novog početka“, sastanemo na već tradicionalni „plenum“ i sagledamo naprijed navedeno. Rektor je nagovor započeo tvrdnjom da se svećeniku – pozvanom od Boga – povjerava služenje u Crkvi. Iako se čini sasvim razumljivim bogoslovima govoriti u svećeništvu, rektor nas je podsjetio na važnost cjelovitog prihvaćanja i uključenosti u temeljnu bogoslovsku i studijsku formaciju, jer bi bilo pogibeljno kada bi bogoslov odmah na početku godine obje formacije smatrao nepotrebnima, jer je on u svoj samodostatnosti uvjeren da zna što je to svećeničko zvanje i što „tu treba raditi“. Stoga, važno je formaciju doživjeti kao vrijeme traganja za Bogom i još više otvaranja srca, duše, pameti, osjećaja i svega sebe Njegovoj volji i slušanja Njegove riječ tj. samoga Krista Gospodina.
Traganje, preispitivanje, razmatranje… učvršćuju kandidatovu želju, a onda i odluku za potpunim predanjem Bogu i služenjem ljudima. Kako bi bili sposobni za to, ističe rektor, svatko od nas mora u svoj život ugraditi tri temeljna puta. Prije svega moramo se usredotočiti na Krista, tu valja biti otvoren i poslušan Kristu i sve dublje shvaćati vrijednost postupnosti u oblikovanju odnosa s Kristom, u čemu kao izvrsna pomoć i put jest tijek liturgijske godine. Nadalje, svakodnevno gajiti i razvijati osobnu – tihu – molitvu, molitvu koja nas stavlja u blizak, prijateljski odnos s Gospodinom, te treće, neprestano moramo žudjeti i susretati Boga u njegovoj Riječi. Tako formacija postaje „put svetosti“ – rekao je rektor. Ono što povezuje sva tri puta, a neisključiva je sastavnica naše formacije, je zajedništvo. Rektor se tu posebno nadovezao na biblijski ulomak o milosrdnom Samaritancu, naglašavajući kako nije presudno tko je moj bližnji, nego jesam li i kome sam ja bližnji. Rekao je kako smo pozvani graditi svoju osobnost u poniznosti, sebedarju i ljubavi jer to je put oslobađanja od duha svjetovnosti. Pozvao nas je da budemo „slijepi“ na tuđe mane, odnosno da ih zasjenimo prepoznatim dobrom te tako ostvarujemo iskreno i čvrsto zajedništvo, zajedništvo odnosa braće u Kristu. Tako formirana osoba koja je otvorena i usredotočena na svećeništvu, moći će odbiti pritiske grijeha i svijeta te ustrajati u službi na koju je od Boga pozvana. Štoviše, kaže rektor, osoba koja je u takvom prisnom odnosu s Bogom odsijava vedrinom, stanjem duha u kojem se očituje otvorenost i spremnost za Boga i bližnje.
Završavajući svoj nagovor, rektor nas je pozvao živjeti svoju formaciju u zajedništvu moleći, osluškujući i suobličavajući se Kristu kako bi našli svoj smiraj – vedrinu, u kojoj će i drugi već sad, u našim bogoslovskim danima, prepoznavati Krista i naše nesebično i ponizno predanje njemu. U nastavku susreta rektor je spomenuo određene statističke i tehničke podatke, ukazao na probleme koji su se očitovali prošle godine i zamolio za njihovo rješavanje. Podijelio je bogoslovima i službe s kojima bogoslovska zajednica funkcionira skladno i uređeno.
Zahvalivši svim bogoslovima koji su pojedine službe vršili tijekom protekle akademske godine, i poželjevši Božji blagoslov, duh ustrajnosti i strpljivosti, onima koji su ove godine imenovani, rektor je u ime odgojitelja svima zaželio uspješnu i blagoslovljenu akademsku i bogoslovsku godinu te plenum završio molitvom.
