»Vodit će te kamo nećeš.« (Iv 21, 18)
Rektor Anđelko Košćak, 14. ožujka 2018. godine, održao je Plenum bogoslovskoj zajednici na početku ljetnoga semestra u akademskoj i formacijskoj godini 2017./2018. Započeo je čestitajući svima koji su uspješno položili ispite u zimskome semestru, nadodajući kako je to iskaz ljubavi prema zvanju te svjedočanstvo našega uozbiljenja. Potom je potaknuo bogoslove na produbljivanje ljubavi i žara za misna slavlja. Naglasio je, naime, potpuno sudjelovanje u Euharistiji i drugim pobožnostima, prvenstveno misleći na pjevanje kao važan dio svih liturgijskih slavlja. Nadalje se dotaknuo dužnosti koje bogoslovi izvršavaju te zamolio predano i redovito izvršavanje obveza.
Drugi dio plenarne sjednice, Rektor je posvetio nagovoru naslovljenom: »Vodit će te kamo nećeš.« (Iv 21, 18). Rektor je naglasio kako nas pokreću grube stvarnosti u kojima prepoznajemo područje svoga djelovanja. Po našim životima ona postaju vječna. To dovodi do pitanja kakvi su to životi?, upitao je na početku nagovora.
Bogoslovska formacija za cilj ima postići jedinstvo službe koju Gospodin pred nas stavlja, i života koji mi živimo. Potpuno jedinstvo moguće je samo u Kristu, kazao je Rektor. Priznajući kako svećenik nikada neće dorasti službi, pitamo se kako prevaliti taj jaz između dvije stvarnosti? Rektor kao odgovor ističe poniznost, snagu i borbu te spremnost na poniženje, odnosno odstojanje od svega neprikladnoga svećeničkoj službi. Stoga, moramo biti svjesni da nismo dorasli, ali zahvalni Bogu što nas postupno i u strpljivosti pripremama za vršenje službe. Rektor je istaknuo svetoga Petra kao primjer. Moramo razlikovati službu i osobu te nikada ne smijemo podrediti službu ili je poistovjetiti osobi. Služba kao prvenstvo omogućuje nam poniznost i spremnost na poniženje. Petar je to naučio na teži način. Iz njegovog primjera vidimo kako preko poniženja Petar dolazi do iskrenoga i ispravnoga služenja te tek ponižen postaje Stijena. No, možemo li mi to sami? Rektor je ovdje naglasio važnost Duha Svetoga. On je Gospodin i životvorac kojemu je vlastito darivanje te nam može pomoći u ostvarivanju svećeničke službe. On nam daje ispravan i nepristran duh da vršimo Božji autoritet – ljubav, naglasio je Rektor. Također, On je jamac da su nauk i riječ Božja apsolutno djelotvorni.
Potom je Rektor, citirajući svetoga Augustina: »Tamo gdje nisam ja na prvome mjestu, tamo sam sretan.«, želio naglasiti kako niti jedan uspjeh ne možemo pripisati sebi samima. Jer Bog uvijek djeluje, primjećivali mi to ili ne. Mi smo »instrument« da činimo nešto participiranjem na Kristovu svećeništvu, naglasio je. Stoga je važno biti svjestan da Bogu nikada neću udovoljiti koliko bi trebalo.
Konačno, koja je prikladna forma života?, upitao je bogoslove. Nedostižna nedostojnost. Odnosno, imati svijest o svojoj nedostojnosti, ali ipak znati da mogu vršiti službu. Rektor je nadodao kako je upravo radi te grešnosti važno osjetiti na sebi i živjeti neumoljivu Božju ljubav. Zaključio je kako onaj koji je istinski predan Bogu i ljubavi ne boji se da će ga voditi kamo neće. Kako bi to bilo moguće, naš život mora počivati na dva temelja: evanđeoski radikalizam, odnosno potpuno vjerovanje i predanje Božjoj riječi te Kristovo svećeništvo koje nasljeduje. To je uspio Pavao kada je rekao: »Ne živim više ja, nego Krist živi u meni.« (Gal 2, 20), završio je rektor Košćak. (kt)
