U četvrtak 16. siječnja 2024. godine u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu misu je predslavio mladomisnik vlč. Vedran Jakić, župni vikar u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke. U koncelebraciji su bili vlč. Anto Pavlović, vlč. Ivan Grbešić, vlč. Josip Đurin i preč. Vlado Razum.
Evanđelje toga dana bio je susret Isusa i gubavca (Mk 1, 40-45), „vrlo jezgrovito Evanđelje“, kako je rekao velečasni Jakić. U izlaganju objasnio je zašto je to tako. Zato što do kraja rasvjetljuje ljepotu, radikalnost, razvoj utjelovljenja, razvoj Isusova zaručništva sa svijetom. Krist se utjelovio i tako zaručio svijet sa sobom, naime, i sam Krist bio je dijete koje se igralo s Marijinom kosom, Josipovim alatom. O tim istim rukama govori zborna molitva: „Bože, u Tvojoj su ruci svemirska prostranstva i srca ljudi“.
Zatim je rekao da svatko od nas dolazi pred Isusa kao gubavac, susrećemo se s Isusovim pogledom, Isusovom rukom i Isusovim riječima, a na kraju, pokazujemo se svećeniku u jednom ugodnom razgovoru. Takvi možemo doći pred Njega kao bogoslovi, kada kasnimo na Jutarnju molitvu, kada ne želimo da nas netko vidi, slično kao što su gubavci bili rasparane haljine, raščupane kose i nečisti. Tako samo trebamo doći pred Njegove oči i kleknuti, jer On će nam uvijek pružiti ruku.
Isusova ruka jest ruka krojača koji hoće skrojiti ono što je rasparano. Zato, žrtvujući se, ne smijemo misliti da smo na gubitku, već je to zalog ljubavi. Isusova ruka u našoj ruci vodi nas na nježan put očišćenja, navodeći da mu govorimo „hoću“ i rastemo.
Isusova poruka gubavcu: pokaži se, ukazuje na to da se pokažemo Njemu. Utjelovljenje kao zaručenje za čovjeka uči nas o svećeništvu i o vremenu u Bogosloviji. Velečasni Vedran na kraju propovijedi poručio je: „Ako sam ja bio rasparane haljine i raščupane kose, sumnjao u svoju važnost i ljepotu, razumjet ću frustrirane župljane i spojiti njihovu ruku s Isusovom. Naša ruka neka bude ruka oca koji hrabri i majku koja nježno iznosi krhkost, liječi je i donosi melem Božje blizine i utjehe! Vjerujemo u tog radikalnog, utjelovljenog, bliskog, zaručenog Boga. Mi smo zaručeni da zaručimo svijet, svijet izgubljen, gubav, slijep, da ga primimo za ruku šapući: Bog te drži, budi svet!“
Nakon liturgije uslijedila je večera, tijekom koje se mladomisniku obratio bogoslov pete godine, Mislav Juraković. On je velečasnom Vedranu zahvalio na dolasku u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište, kao i za njegovu požrtvovnost sudjelovanjem u zboru i sviranjem orgulja tijekom formacije.
Foto: Tomislav Vuković
Tekst: Nikola Sabljić
