U četvrtak, 14. studenoga 2024. godine, na spomendan sv. Nikole Tavelića, franjevca i mučenika, svečano euharistijsko slavlje u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu predslavio je vlč. Filip Pranjić, mladomisnik i nekadašnji član bogoslovije. Slavlje je proslavljeno u zajedništvu s cijelom bogoslovnom zajednicom, na čelu s odgojiteljima.
Mladomisnik vlč. Filip Pranjić se u svojoj homiliji osvrnuo na život svetog Nikole Tavelića. Spomenuo je kako je bio u Šibeniku, nacionalnom svetištu Nikole Tavelića, te kako je osobno pročitao povijesne izvještaje o mučeništvu svetog Nikole Tavelića, koje franjevci u Šibeniku čuvaju u pisanom obliku. Upravo Nikola Tavelić je prvi kanonizirani hrvatski svetac.
Svetac je bio iz plemičke obitelji, te je sve odbacio poradi nasljedovanja siromašnog Krista kao franjevac. Kao student teologije, nije teologiju uzimao kao jedno od znanosti ili znanje, nego je dopustio da ga ta teologija, to poznavanje otajstava Kristova života i Katolički nauk u potpunosti formira i vodi njegov život. I proučavajući život Isusa Krista i nauk Katoličke Crkve, sv. Nikola se oduševio i stekao potpuno povjerenje u Krista kao jedinog Spasitelja i Katoličku vjeru kao jedinu pravu i istinitu. Vođen tim uvjerenjem on se odvažio i pošao u Bosnu gdje je s puno žara i odlučnosti obraćao razne krivovjerce i otpadnike od Crkve, kojih je tada u Bosni bilo puno. No, sv. Nikola Tavelić se u svojoj odvažnosti odlučuje na još radikalniju misiju, a to je odlazak u Svetu Zemlju kako bi mogao navještati Krista pred muslimanima. Sveti Nikola je toliko oduševljen Kristom da nije imao ni trunke oklijevanja stati pred muslimane, te je sa svojom subraćom u Jeruzalemu odlučio navjestiti Krista muslimanima.
Radosnu vijest spasenja. I upravo na blagdan sv. Martina, 11. studenog 1391. kada su muslimani slavili blagdan Kurban bajrama, sv. Nikola i njegova subraća odlaze kod Omerove džamije pred kadiju i govore mu stvari koje, u današnjem smislu, nisu nimalo politički korektne. Govore mu kako njihov zakon nije od Boga i kako njihova vjera nije prava. Oni ove riječi nisu izgovarali samo formalno, nego s velikim oduševljenjem i ljubavlju, zato ih je cijela dvorana slušala. Ali nažalost, riječi nisu došle do srca. Kadija ih je ispsovao, nagrdio i zahtjevao da opozovu ono što su rekli i da odmah odbace Krista i katoličku vjeru da bi se spasili. No, oni to hrabro i junački odbacuju. Zato ih kadija osuđuje na smrt, te ih baca u tamnicu gdje su ih nemilosrdno vezali, tukli, do te mjere da ih se više nije moglo prepoznati. Nakon što su ustrajali i nisu se htjeli odreći vjere, bivaju isjećeni i bačeni u oganj. No Bog ovdje čini čudo i nedaje da se tijela raspadnu, nego unatoč jačini vatre, ostaju postojana i neraspadnuta. Tako da ih muslimani moraju zakopati kako ih kršćani nebi slavili.
Nakon liturgije uslijedila je večera u bogoslovskoj blagavaonici, gdje je vlč. Filipu uručen poklon slika vitraja Srca Isusova. Bogoslov Mato Zirdum radosno je pozdravio mladomisnika i zahvalio mu na dolasku i preporučio je bogoslove u njegove molitve.
Foto: Krunoslav Lukšić
Tekst: Nikola Sabljić
