U petak i subotu 23. i 24. travnja 2021. održana je redovita mjesečna duhovna obnova za bogoslove u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu. Duhovnu obnovu koju je vodio je vlč. Ivica Bošnjak, svećenik Požeške biskupije, započela je zazivom Duha Svetoga pjevanjem Himna Duhu Svetom. Kroz tri razmatranja voditelj duhovne obnove želio je bogoslovima približiti radost svećeničkog poziva. U prvom razmatranju vlč. Ivica poslužio se odlomkom iz Lukinog evanđelja (Lk 5, 1 – 11) kroz kojega je stavio naglasak na nekoliko važnih slika kojima Isus zove svoje učenike. Isus na Genezaretskom jezeru pronalazi ribare, obične ljude, počinje im govoriti, dok su oni isprva nezainteresirani za Isusovu riječ zbog neuspješnog ulova u borbi za vlastitu egzistenciju. Takvi smo i mi sami mnogo puta u otkrivanju vlastitog poziva i u borbi za vlastitu egzistenciju te ne vidimo i ne čujemo što nam Isus govori. Svejedno u svoj svojoj muci toga dana Šimun odluči poslušati Isusa i na njegovu riječ ulazi u lađu i odlazi na sredinu jezera i baca mreže. Voditelj je posebno naglasio važnost poslušnosti i poniznosti u daru duhovnoga poziva i zvanja. Šimun odgovara Isusu: „Na tvoju riječ bacit ću mreže“. Šimun ispovijeda svoju vjeru, postaje ponizan jer iz njega progovara vjera, a svaki čovjek koji se odaziva na Isusov poziv svakodnevno to čini ako želi biti pravi Isusov učenik. U darivanju sebe drugima odgovaramo na Isusovu zapovijed „od sada ćeš loviti ljude“, lovit ćeš ih i otimati od smrti i vraćati ih u život. Tu počinje mijenjanje načina života u prihvaćanju Riječi Božje i kretanju za Isusom u avanturu života, avanturu poziva.
U drugom razmatranju voditelj duhovne obnove osvrnuo se na odlomak iz Matejevog evanđelja (Mt 16, 13 – 20). Isus se ovoga puta nalazi u Cezareji Filipovoj, prostoru bogatom pašnjacima, šumama, vodom, što je nalik moderne zemlje većine današnjeg zapadnog svijeta. Isto tako je i sa ljudima današnjice koji su u opasnosti u susretu s drugim kulturama odreći se pravoga puta vjere, poput židova onoga vremena u tome kraju. Isus pita učenike, one koje je maločas pozvao da idu loviti ljude tko je On, a Šimun mu daje kao odgovor tri biblijska lika: Ivana Krstitelja, Iliju i Jeremiju proroka, jake likove svoga vremena koji su svojom postojanošću, poniznošću i strpljivošću iščekivali i naviještali dolazak Sina Čovječjega. Pitajući sebe i nas što nam to Isus nudi, a što nam nude idoli, postavljamo si pitanje tko je Isus za mene i koliko mi znači? Odgovor je samo jedan, On je onaj na čijem temelju želim izgraditi svoj život, On je onaj u koga sam zagledan u otvorenosti istini razumom i srcem darom Duha Božjega. Svaka građevina, ako želimo da bude postojana i čvrsta, mora biti građena na čvrstom temelju, kamenu, a kao ulaz u nju imati vrata. Svećenik svoj život mora imati sagrađen na čvrstoj stijeni, na kamenu živome, Bogu. Tako građen život moći će nadvladati svaku napast na vratima ulaza u vlastitu dušu. U takvoj izgradnji važan je dar poučljivosti, tišine i molitve. To su darovi koji svećenika trebaju krasiti kako bi mogao biti poput Petra i slijediti, odnosno imitirati Isusa u svemu što čini i biti u potpunosti kao On.
Biti dobar pastir, biti lijepi pastir kako je doslovan prijevod sa grčkoga izvornika u tekstu evanđelja po Ivanu (Iv 10, 11 – 18) na kojem se temeljilo treće razmatranje, težnja je svakoga svećenika, bogoslova kao budućeg svećenika, da bude poput Isusa pravi vođa svoga stada. Vrlo lako se prevarimo u svojoj samodostatnosti i samodopadnosti, oholosti te umjesto dobroga pastira postajemo najamnici. Najamniku je stalo do zemaljskoga jer je to njegov posao kojim zarađuje za vlastitu egzistenciju, pa ako dođe vuk ili neka druga napast i napadne stado on će prvo braniti svoj život, a tek onda ovce. Pravi pastir miriše po svojim ovcama, on ih štiti ne mareći za sebe kako niti jednu ne bi izgubio i kako bi ih sve sačuvao za vrijeme mira, kada opasnosti utihnu. Isus od svećenika, a onda i bogoslova, traži ljepotu, traži da budu lijepi, lijepi u svojim djelima, u svojim dušama i jednostavno želi da tu ljepotu pokazuju svijetu. Kada to budemo u stanju činiti tada će se vidjeti naš sklad života i tada ćemo moći izaći iz ograda svojih životnih ograničenja i navezanosti koje nas priječe da izađemo na pašnjake slobode svoje ljubavi, Gospodinove ljubavi. Svako pobuđivanje gadljivosti i kajanja prema najamničkoj slici Krista u sebi donosi moć pastira da svoju zaljubljenost u Krista prenosimo i na druge. „Ljudi postaju ono što žele“ kaže sveti Augustin, a tako i naš voditelj duhovne obnove.
Tijekom duhovne obnove bogoslovna zajednica pripremala se za sakrament svete ispovijedi pokorničkim bogoslužjem. Duhovna obnova završila je svetom misom koja je bila slavljena za zajednicu 1. i 2. godine u kapeli Presvetog srca Isusova, a za zajednicu 3., 4. i 5. godine u kapeli blaženog Alojzija Stepinca. Na kraju misnoga slavlja rektor Bogoslovije blagoslovio je kolar košulje bogoslova Varaždinske biskupije Josipa Biškupa i Timoteja Inkreta koji će sutra na nedjelju Dobroga Pastira biti primljeni od svoga biskupa mons. Bože Radoša među kandidate Varaždinske biskupije za svete redove đakonata i prezbiterata.
TEKST PRIPREMIO:
IVAN IVIČEK, bogoslov
AUTOR FOTOGRAFIJA:
PETAR BELINA, bogoslov
