Nakon svečane proslave Presvetog Srca Isusovog, kojeg naša bogoslovska zajednica slavi kao dan naše kuće, Crkva u narednom danu, suboti, ove godine 4. lipnja, pred vjernike stavlja proslavu Bezgrešnog Srca Marijinog. Značaj spomendana očituje se u proslavi Marijina srca kao simbola njezina kreposna života, ljubavi prema Bogu i majčinske ljubavi prema čovjeku, a ove godine taj značaj pojačao je i posjet zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. Naime, kardinal Bozanić je u jutarnjim satima, uz koncelebraciju odgojitelja i njegova osobnog tajnika vlč. Marka Vukovića, predslavio misno slavlje.
Nakon pozdravnog govora rektora Anđelka Košćaka, nadbiskup je u uvodnom govoru naglasio važnost euharistije u bogoslovskom i svećeničkom životu. Ukazao je na euharistiju kao središte i razlog bogoslovskog i svećeničkog života. Svetu misu animirali su bogoslovi članovi duhovne grupe svetoga Leopolda Bogdana Mandića te je tako u euharistijsko slavlje izričući bit spomendana, uveo bogoslov druge godine, Branimir Jagodić. Prigodnu homiliju kardinal Bozanić je strukturno podijelio na tri točke. Ponajprije je progovorio o proslavi Bezgrešnog Srca Marijina. Rekao je kako je srce središte osobnosti koje ima svaki čovjek. Mjesto u kojem se skupljaju sve stvari, ne samo želje, nego i djelovanje. Srce je centar ljudskog života. Osvrćući se na evanđelje, posebno je naglasio značenje posljednje rečenice iz naviještenoga evanđelja koja glasi: „A majka je njegova čuvala sve ove uspomene u svom srcu.“ (Lk 2,51). Pritom je nadodao kako se u srcu čuvaju i nose uspomene, kako se u njemu prebire i razmišlja te je stoga ono što čovjek nosi u svom srcu, njegova prava dragocjenost. Potom se osvrnuo na spomendan povezujući lik Marije i svećenički, odnosno bogoslovski život. Naglasivši kristocentričnost kao temelj kršćanskoga života te osvrćući se na govor pape Ivana Pavla II., progovorio je o odnosu između kristocentrizma i marijanske pobožnosti. Upravo je kristocentričnost ona koja nam omogućuje da doživimo i prihvatimo nezaobilaznu ulogu Marije u otkupljenju. Prava pobožnost Mariji uvijek vodi Kristu ali, isto tako, gdje nema odnosa prema Mariji teško je doći do Krista. U tom kontekstu, bogoslovima je preporučio njegovanje blizine s Marijom koja vodi Kristu, Marijom koja je naša majka, a koju Krist sa križa u najbremenitijem i najsvečanijem trenutku, daje nama.
U drugom dijelu homilije, nadbiskup se osvrnuo na sv. Kvirina, sisačkog biskupa kojeg se Crkva toga dana također spominjala. Podnijevši mučeništvo sv. Kvirin i dalje ostaje živjeti u memoriji Crkve i svojim predanjem Kristu sjaji kao uzor vjernicima. Također je rekao kako u kršćanstvu mučeništvo ima svoje posebno i važno mjesto te gdje nema mučeništva, nema ni napretka. U trećem dijelu homilije, osvrnuo se na pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj koji se dogodio točno prije pet godina, 4. lipnja 2011. Ponajprije je podsjetio na događaj koji je potpuno ispunio Trg bana Josipa Jelačića mladima i progovorio šutnjom koja je odraz klanjanja izloženom Presvetom Oltarskom Sakramentu. Prisjetio se i papinog govora o radosti te naglasio kako se prava radost, koja ispunjava čitavo ljudsko srce, može naći kod Boga.
Na kraju, kao preporuku okupljenima, preporučio je iščitavanje govora koje je papa Benedikt XVI. održao prigodom tog pohoda jer oni su, kako kaže, prava enciklika Benedikta XVI. Hrvatskoj. Nakon obreda pričesti, kratku meditaciju izrekao je Benjamin Skoliber, bogoslov četvrte godine. Po završetku misnoga slavlja, nadbiskup je s cijelom bogoslovskom zajednicom pristupio stolu gdje je bio pripremljen doručak, a po završetku obroka, bogoslovima je uručena i homilija kardinala Bozanića koju je izrekao na blagdan blaženoga Alojzija Stepinca, 10. veljače 2016. godine. (mk)
