Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u subotu 13. listopada 2018. godine euharistijsko slavlje u zagrebačkoj prvostolnici u zajedništvu s pomoćnim biskupima zagrebačkim mons. Ivanom Šaškom i mons. Mijom Gorskim te okupljenim provincijalima, svećenicima, redovnicima, redovnicama i Božjim narodom, zaredivši šesnaest novih đakona.
Na početku homilije Kardinal je rekao da je obred ređenja jedan od najradosnijih trenutaka biskupske službe: „Dragi ređenici, u radosti današnjeg Slavlja pozdravljam svakoga od vas ponaosob, jer ste se nakon dugog i zahtjevnog puta molitve, razmatranja i formacije, osluškujući Božji poziv, spremno i slobodno odlučili za duhovno zvanje. Niste vi prvi odabrali Boga. I na vas se smije primijeniti iskustvo svetog Augustina. Iskustvo je to, koje podrazumijeva pokušaj traženja cilja, a smijemo reći i ljubavi, možda negdje »izvana«, ali što dublje prodiremo u sebe, otkrivamo da nam je Bog uvijek bliži od nas samih, dodiruje nas i pročišćuje u našoj dubini.“ Odgovarajući na pitanje – tko je đakon u kršćanskoj zajednici, Kardinal je istaknuo tri riječi u koje možemo sažeti profil poziva koji je svaki đakon pozvan ostvarivati, a to su: služenje, molitva i radost.
„Đakon znači sluga, onaj koji služi. I vi, dragi ređenici, postavši đakoni u Crkvi, pozvani ste životom i riječima trajno podsjećati i posvješćivati svima u čemu je istinska veličina života. Ona nije u moći, ni u gospodarenju, nego u zauzetom služenju, u daru samoga sebe. Sebedarje, trošenje svoga života u ljubavi prema Bogu, služeći braći i sestrama, omogućuje nam da život ne izgubimo, nego da ga u Isusu višestruko dobijemo. Đakon je pozvan u kršćanskoj zajednici i našem hrvatskom društvu uprisutnjivati Isusovo služenje i tako očitovati kršćanski paradoks da je istinska veličina služenje, život darivan iz ljubavi snagom Isusove milosti. Đakonsko služenje ne može se poistovjetiti s nekim oblikom socijalne agencije. Ono je nastavljanje Kristova poslanja na zemlji. Mogli bismo reći đakonat je svjedočenje Božjeg milosrđa“, rekao je Kardinal.
„Dragi ređeniče, kad se navečer na kraju dana sabereš pred Bogom, započni ispit savjesti zahvaljujući Bogu koji tebe, takvog kakav jesi, neizmjerno ljubi. I zbog tebe je poslao svoga Sina na svijet. Tom se Isusu danas predaješ i posvećuješ služeći mu kao đakon. Tim pouzdanjem bio je ispunjen blaženi kardinal Alojzije Stepinac. Zato je sačuvao čistu savjest i mir u svim zgodama i nezgodama života. Njegovo biskupsko geslo: U tebe se, Gospodine, uzdam, prihvatite kao trajnu molitvu svoga srca“, završio je homiliju kardinal Bozanić.
Nakon završetka misnog slavlja i obreda ređenja, novozaređeni đakoni uputili su se zajedno sa svojim obiteljima, prijateljima i župnicima u blagovaonicu Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa na svečani ručak. U ime svih ređenika zahvalu je izrekao vlč. Leopold Ćurčić koji je zahvalio svim osobama koji su sastavni dio u životu bogoslova, a nakon zahvale zamolio je sve prisutne na redovitu molitvu za đakone kako bi na kraju svoje đakonske službe mogli dati odgovor na pitanje „Tko je đakon?“, to jest kako bi mogli postati pravi đakoni. Prije završetka svečanog ručka prisutnima se obratio mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački u ime kardinala Josipa Bozanića koji nije prisustvovao ručku zbog putovanja u Rim kako bi sudjelovao na kanonizaciji pape Pavla VI. i ostalih. Biskup Šaško osvrnuo se na stihove 114. psalma kojega su ređenici uzeli kao geslo ređenja On hrid pretvara u slap vodeni i stijenu u izvor vode. (Ps 114, 8) kao što se osvrnuo i na titulu velečasni koju su ređenici zadobili kazavši kako nije lako nositi tu titulu i kako ona sa sobom nosi i određenu odgovornost. Svečanosti ručka pridonio je i nastup užeg zbora bogoslova pod ravnanjem bogoslova Hrvoja Maltarića.
Sveti red đakonata primili su:
ZA ZAGREBAČKU NADBISKUPIJU:
Ante BOJANIĆ, r. 20.6.1994., Zagreb, župa sv. Petra apostola, Zagreb;
Marko ČOLIĆ, r. 13.12.1989., Zagreb, župa Rođenja BDM, Osijek-Višnjevac;
Leopold ĆURČIĆ, r. 14.7.1994., Osijek, župa sv. Leopolda Bogdana Mandića, Osijek;
Majk RUŠEC, r. 1.4.1986., Varaždin, župa sv. Franje Ksaverskog, Vugrovec;
Branimir ŠARIĆ, r. 9.11.1994., Utrina, župa sv. Ivana apostola i evanđeliste;
Nikola ŠPILJAK, r. 29.6.1994., Zagreb, župa sv. Petra apostola, Prišlin;
Matija VRAGOVIĆ, r. 1.5.1994., Zabok, župa sv. Nikole, Krapina.
Izvor: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
