Sambotelski biskup, preuzvišeni gospodin mons. Székely János je u četvrtak 25. travnja predvodio svečano misno slavlje u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu, tijekom kojeg je među kandidate za sveti red đakonata i prezbiterata Sambotelske biskupije primljen bogoslov treće godine Marin Benceš.
U koncelebraciji je osim odgojitelja sudjelovao prečasni gospodin Vaslabán Csaba, župnik župe Uzvišenja Svetoga Križa u Murakereszturu, iz koje dolazi bogoslov Martin Benceš.
U uvodnom pozdravu i govoru, rektor preč. Željko Faltak je istaknuo kako nam svaki posjet biskupa iznova obnavlja duh zajedništva sa općom Crkvom i svjedoči ljepotu Katoličke crkve.
Prije homilije, biskup János je u svom pozdravnom govoru izrazio svoju zahvalnost i veliko zadovoljstvo što je mogao doći posjetiti zagrebačku bogosloviju, kao i to što se njegov bogoslov Martin može baš u ovoj zajednici pripremati za svoju svećeničku službu jer „može puno naučiti iz životne i duboke vjere Crkve u Hrvata i ovdašnjeg pastorala“.
U homiliji, biskup je dao nekoliko poticajnih misli i poruka o tome kako bismo „mogli obnoviti našu pomalo umorno zapadno kršćanstvo, kako bismo mogli danas biti hrabri svjedoci i navjestitelji evanđelja, poput sv. Marka.“ Započeo je s mislima Benedikta XVI. koji je, kao 3 razloga zbog kojih su prvi kršćani mogli pokoriti cijelo Rimsko Carstvo, naveo: oni su vjerovali u to što su vjerovali, njihovi životi su bili autentični, propovijedali su evanđelje.
Nakon detaljnijeg razlaganja i dubljeg tumačenja navedena 3 razloga, biskup je naveo nekoliko dirljivih i vrlo poticajnih osobnih primjera uspješnog naviještanja evanđelja te važnosti evangeliziranja u svakoj prilici.
Započeo je s primjerom obraćenja s protestantizma na katoličanstvo njegovog kolege kojem je za vrijeme studija dao 10-15 biblijskih citata koji su se reformacijom izgubili što je njegovog kolegu potaknulo na promišljanje i preispitivanje.
Naveo je primjer iz svog života tijekom služenja vojnoga roka, kada bogoslovima nije bilo lako u tom okruženju i načinu na koji su se ostali ophodili prema njima. No kako je vrijeme prolazilo, loše postupanje prema bogoslovima je potpuno nestalo jer se dogodilo da su bogoslovi postepeno utjecali na atmosferu vojarne, a ne obratno.
Naveo je primjere svoga služenja u mladosti kada je držao kateheze i pripremao osnovnoškolce za sakrament Prve pričesti. Nakon otprilike 10 godina, dobio je poziv žene koja je kao djevojčica prisustvovala katehezi u kojoj je on govorio o svetosti i nepovredivosti začetoga života te je ona zbog toga što je tada čula, odlučila da unatoč teškoj životnoj situaciji neće počiniti abortus.
Temu o evangelizaciji završio je postavivši nekoliko poticajnih pitanja: „Usuđujemo li se hrabro naviještati evanđelje? Možemo li ići putem radikalnog nasljedovanja Krista i usuđujemo li se druge pozivati na taj put?“
Svoju homiliju biskup János je završio riječima ohrabrenja i blagoslova: „Dragi bogoslovi! Krist vas poziva da budete dionici ove obnove i ponovnog rađanja zapadnog kršćanstva. Stoga, za vas od Boga molim obilje blagoslova i milosti da budete autentični i gorljivi apostoli!“
Nakon završetka euharistijskog slavlja, druženje se nastavilo uz ugodnu i svečanu atmosferu na zajedničkoj večeri s biskupom Jánosom kao i sa zagrebačkim nadbiskupom i metropolitom mons. Draženom Kutlešom koji se ovom posebnom prigodom pridružio bogoslovnoj zajednici.
TEKST: Dominik Čaušić
FOTO: Ivan Čus
