Subota… svugdje samo ne doma! I tako bi! Započelo je redovito…oko sedam sati prvi, rano-ranioci dolaze u kapelu, pripremaju se za molitvu i svetu misu, drugi polako pristižu sve do sakristanova udarca po zvonu. “Bože u pomoć mi priteci…” Izmolili Jutarnju, treba započeti Misa, a dio bogoslova “nestao”… kamo? Sjetih se… idu na Sljeme s dr. Ivanom Dodlekom, svojim profesorom, nekadanjim odgojiteljem u Bogosloviji. To planinarenje nije bilo puko hodanje, ono je imalo i duhovnu dimenziju – peripatetičko razmatranje riječi Božje u “pet koraka” – pet postaja i na vrhu euharistijsko slavlje! Povratak im je bio u više od pet koraka … no, vratili se doma!
Nakon misnoga slavlja u kapeli bilo je ponuđeno “preostatku” bogoslova da i oni planinarenjem iskoriste lijep subotnji – sunčani – dan… javilo ih se sedmero. S našim nepoderivim bijelim kombijem – kojemu trebamo dodijeliti počasni doktorat – krenusmo put Donačke gore (“Dolenjski Triglav”). Za „kormilom“ rektor, su-kormilari Mario Perinec i najiskusniji planinar Timotej Inkret, srednji red – Ivan Iviček i Ivan Klarić, a zadnji red, dečki iz „slavonske ravni“ Petar Smolić i Antun Stipić. Kod kapele Sv. Jurja ostavismo kombi i polako krenuli prema vrhu koji s te pozicije izgleda poput gorostasa. Do šumovitog dijela prošli smo nekoliko gospodarskih zgrada iz kojih su provirivali četveronožni stanovnici – koze, krave koje su dobro “obilježile” svoj teritorij. Sve ide svojim tijekom, s lakoćom svladavamo prvu, drugu, treću… petnaestu serpentinu i eto nas podno stjenovitog dijela Gore i pred izazovom zvanim “sajla”… i to je prošlo. Odmah nakon veranja “sajlom” stali smo na vrh jedne od triju glava gore Sv. Donata, …uživali u pogledu na sve strane svijeta, fotografirali se i krenuli prema samome vrhu gdje se nalazi betonski križ podignut davne 1934. godine. Križ sa svojim natpisom “Up jedini” – Nada jedina –, od ljudi koji baš ne vole vrhunce, kojima nije baš često glava uzdignuta Nebu, bi srušen… da bi 1992. od ljubitelja planina i pobožnih ljudi bio ponovno podignut, nadamo se da će ostati nedirnut. Na vrhu, podno križa izmolili smo “Zdravo kraljice” i “Pod obranu se tvoju utječemo” i tako smo okončali “osvajanje” vrha te nakon fotografiranja spustili se do Rudijeva doma gdje smo se okrijepili finom “gobovom” juhom, štrudlom i dobro ohlađenim pivom.
Prisjetili se domaćini da smo već bili kod njih te im bilo drago i obostrano smo poželjeli skori povratak i susret. Vraćajući se izmolili smo krunicu, prošli pokraj kapele sv. Donata (zaštitnika od groma i nevremena), doživjeli zanimljiv susret sa kravama, ukrcali se u kombi, prošli “meju” i granicu, začudno gledali “žilet žicu”, usput se počastili tortom od mrkve i eto nam Kaptola 29. (ak)
