Duhovne vježbe bogoslovima III., IV. i V. godine predvodio je prof. dr. sc. Ivica Raguž, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Razmatranjima, liturgijom, šutnjom, šetnjom, odmorom… nanovo smo „zaronili“ u neizmjerno bogatstvo života One koja je „milosti puna“, života Blažene Djevice Marije – Bogorodice.
I ove su godine bogoslovi treće, četvrte i pete godine, u pratnji rektora Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa Anđelka Košćaka i duhovnika Vlade Razuma, sudjelovali na duhovnim vježbama koje se, već tradicionalno, održavaju na otoku Košljunu. Sam Košljun, smješten u zaljevu Puntarska draga, blizu grada Krka, bilježi iznimno bogatu povijest: već je u doba antičkog Rima ondje bila smještena villa rustica, a u 11. st. na temeljima te vile benediktinci podižu samostan svete Marije. U 15. st. knezovi Martin i Ivan Frankopan dovode franjevce koji grade središnju crkvu Navještenja Marijina i samostan koji stoji i danas. Otočić je to koji posjeduje i veliko kulturno bogatstvo. Naime, u sklopu samostana je knjižnica koja broji preko 30 tisuća knjiga i brojne inkunabule te etnografski i numizmatski muzej. Na otoku se nalazi i preko 540 vrsta biljaka. Svo to bogatstvo smjestilo se na jednom jedinom otoku čija obalna crta iznosi svega 1 kilometar i koja se može prehodati u nekoliko minuta. To nam svjedoči koliko bogatstvo Gospodin može staviti u nešto maleno, gotovo nevidljivo ako bi pogledali kartu svijeta. Takvo bogatstvo, ono najveće, samog sebe, Gospodin je položio u jednu jednostavnu, nezamjetljivu mladu djevojku koja se zvala Marija i upravo je ona ta pod čijim su znakom, i zagovorom, bile ove duhovne vježbe.
Voditelj vježbi bio je svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije prof. dr. sc. Ivica Raguž, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta J.J. Strossmayer u Osijeku, koji je već u uvodnom nagovoru stavio naglaske koji su bili nit vodilja vježbi. Tu je bio poziv na šutnju, onu u kojoj se osluškuje Božji glas i u kojoj možemo prepoznati kakav je naš odnos s Bogom. Drugi važan poziv bio je poziv bogoslovima da Mariju uzmu u svoje misli i u svoje srce. Naime, Marija danas često prolazi nezapaženo ili gotovo nezamjetno gotovo kao da se zaboravlja ili odbacuje u sferu pobožnosti za neuki puk. Vlč. Raguž upozorio je na veliku opasnost koja dolazi s takvim zaboravom i takvim viđenjem marijanske pobožnosti. Jer, Marija je ta koja je cijelo vrijeme bila uz Isusa Krista; upravo je ona bila izravno uključena u njegovo rođenje, smrt i uskrsnuće. Stoga je gotovo nemoguće zamisliti ozbiljnu i čvrstu duhovnost bez nje, koja je s Kristom bila toliko životno povezana. Bez Marije, naglasio je vlč. Raguž, duhovnost postaje formalistična, hladna i beživotna.
Iz tih razloga su bogoslovi, kroz pet razmatranja imali prilike upoznati bogatstvo koje Marija nosi. Polazeći od tekstova Evanđelja, vlč. Raguž je Mariju bogoslovima približio kao ženu radosti i milosti, osobu svete smetenosti, kao ženu hvale te kao djevicu i Bogorodicu. Marija je bila osoba radosti jer je posve pripadala Bogu, bez svojih nakana, bez svojih zahtjeva u odnosu prema njemu i upravo je zato i mogla biti ”puna milosti.” Resila ju je i sveta zbunjenost, a to je zbunjenost u kojoj osoba slijedi Božju volju u potpunosti čak i onda kada joj ta volja nije jasna i zahtjev koji se pred nas stavlja nije ugodan. Tim prihvaćanjem Božje volje, Marija je postala majka vjere. Vjera je pak izravno vezana uz poslušnost štoviše, vjeru je bez poslušnosti nemoguće zamisliti. Vlč. Raguž govorio je o Mariji i kao ženi hvale, odnosno onoj čiji je cijeli život bio obilježen stavom zahvalnosti prema Gospodinu. S time je povezano i njeno djevičanstvo po kojem je cijela, dušom i tijelom, svim svojim bićem, pripadala samo Gospodinu postajući tako sudionicom novoga stvaranja. Najzad, Marija je i Bogorodica – ona koja je rodila Boga i ona po kojoj se rađa ljubav prema Bogu, prema Kristu i njegovoj Crkvi. Ovim razmatranjima ukazalo se na to koliko je Marija bitna za bogoslova i svećenika, kao i za svakog vjernika. Jer, ona je uzor vjere i potpunog predanja kojeg smo pozvani slijediti, ona je slika i stvarnosti poslušnosti i čistoće. Po Mariji je Krist došao k nama i po njoj mi dolazimo Kristu. Bez Marije, Krist postaje apstrakcija, s Marijom, Krist postaje naš život.
Uz prisustvovanje na razmatranjima, bogoslovi su svaki dan sudjelovali i u euharistijskom slavlju, molitvi časoslova, a na večer bi dan bio zaključen klanjanjem pred Presvetim i molitvom Povečerja. Samih razmatranja nije bilo mnogo i nisu bila pretrpana sadržajem ali su, što je važnije, bila ispunjena dubokim značenjem. Zato je bogoslovima bilo na raspolaganju dosta prostora i vremena da, u miru i tišini, razmatraju i razmišljaju o onome što su imali prilike slušati. Jedno svakako zanimljivo iskustvo bili su i objedi na kojima je vladala šutnja, a za vrijeme kojih je vlč. Raguž puštao klasičnu glazbu. Nakana je bila da se mirom, šutnjom i dnevnim ritmom i tijelo nauči prebivati u miru i tako se riješi grča često petrpane svakodnevice. U tom je kontekstu bilo riječi i o kulturi spavanja jer san nije samo okrijepa duše i tijela nego može postati i čin prednja Bogu. Time se ukazalo na onaj bitan, praktičan element duhovnosti koji često biva zanemaren kao nevažan.
Zaključno možemo reći kako je prava vrijednost ovih vježbi bila upravo u približavanju Mariji i pronalaženju onog životnog i molitvenog ritma koji to omogućuje. Bila je to prilika da bogoslovi nađu ono sigurno težište na svom putu prema svećeništvu i prilika da se na početku nove akademske godine pronađe snaga pred onim izazovima koji se svakodnevno pred nas stavljaju. Sa srcem posvećenom Mariji, svaki taj izazov više nije prepreka nego prilika da se napravi jedan novi korak dalje. (dk)
