Izletom i posjetom Župi Presvetog Srca Isusova bogoslovi prve godine Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu proslavili svetkovinu Sv. Josipa radnika.
1. svibnja 2015. godine, bogoslovi prve godine Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, svetkovinu Sv. Josipa radnika proslavili su posjetivši Župu Presvetog Srca Isusova i provevši dan u zelenom „gradu parkova“ smještenom na četiri rijeke, gradu bogate povijesne i kulturne baštine kojega krasi Nacionalno svetište svetoga Josipa, gradu Karlovcu. Za trud i brigu oko prijevoza i organizacije ovako dojmljivog i sadržajem bogatog izleta te za gostoprimstvo i ugodno druženje u radosnom zajedništvu, posebnu zahvalnost htjeli bismo uputiti domaćem župniku vlč. Draženu Karačiću, župnom vikaru vlč. Ivanu Zovku, a osobito vlč. Vladi Mikšiću, duhovnom pomoćniku u Župi Presvetog Srca Isusova, župi iz koje smo, uz darovanu uspomenu – licitarsko srce grada Karlovca – sa sobom ponijeli i srca ispunjena velikodušnošću i dobrotom domaćina.
Nakon svete mise koju je u župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova predvodio naš voditelj, prefekt prvog tečaja vlč. Ivica Cujzek uputivši nam poticajne riječi ohrabrenja, krenuli smo najprije u pastoralni centar na druženje sa župljanima, potom smo se uputili u obilazak kulturnih znamenitosti grada uz pregršt zanimljivih podataka o Karlovcu, starom gradu „Dubovac“ i crkvi posvećenoj Gospi Snježnoj. U Nacionalnom svetištu sv. Josipa ljubazno su nas dočekali rektor Svetišta mons. Antun Sente i župni vikar Anđelko Katanec upoznavši nas sa Svetištem te sa svetim životom mons. Marijana Radanovića, dugogodišnjeg župnika i graditelja crkve sv. Josipa. Nakon razgledavanja Svetišta i kratke okrjepe, listajući usput Glasnik sv. Josipa koji smo dobili na dar, uputili smo se u centar Karlovca, točnije u franjevački samostan u čijem smo muzeju razgledali prelijepe slike svetaca, ukrašeno liturgijsko posuđe, stare knjige, od kojih su posebno vrijedne inkunabule iz 15. stoljeća, te vrlo važne rukopisne dokumente za sam samostan, ali i grad Karlovac. Zastali smo i u franjevačkoj Crkvi Presvetog Trojstva koja plijeni pozornost prekrasnim freskama, a potom smo posjetili pavlinsku Crkvu Gospe Snježne, koja je, ujedno, župna crkva našeg bogoslova Josipa Brnadića, te pavlinski samostan u Kamenskom gdje nam je pater na odlasku poručio: „Primite se Bogu za noge i hrabro naprijed! Za bradu ne možete jer je previsoko!“ Poseban dojam i strahopoštovanje izaziva i posjet Muzeju Domovinskog rata na otvorenom u mjestu Turanj koji svjedoči o ranama iz novije hrvatske povijesti koje su još svježe, a odišu poštovanjem i ponosom.
Crkve i samostani koje smo posjetili zadivljuju osjećajem mira i spokoja, kao i ugodna šetnja zelenim parkovima, slapovi rijeke Mrežnice, svjež karlovački zrak, dalekosežan pogled koji se na cijeli kraj proteže s tornja utvrde Dubovac koja, premda je vrlo mala, pruža osjećaj sigurnosti jer je u našoj burnoj povijesti poslužila kao dobra obrana protiv provala Turaka. Čitavo to karlovačko okruženje posjetitelja ispunjava i nadahnjuje, stoga vrijedi istaknuti da je ovaj izlet bio na izgradnju svima nama bogoslovima, lijepo smo se, uz šalu i pjesmu podružili, produbili zajedništvo, a bili smo i na izgradnju svima koje smo toga dana susreli. Sve nas je, a posebno župljane Župe Presvetog Srca Isusova, zadivilo svjedočanstvo koje je radosno i otvoreno s nama podijelio naš subrat Filip Jakupec. Posvijestivši si u svojim nutrinama dragocjenu spoznaju da se vjera živi svjedočenjem i očituje u zajedništvu, nakon nadahnjujućeg i iscrpnog kulturnog dijela našega izleta, uslijedio je rekreativni. Pošto su se noge nahodale, a oči mnogo toga vidjele, i tijelo smo morali okrijepiti, a to smo učinili uz lijep odmor, druženje i ukusni gulaš u domaćoj atmosferi Lovačkog doma „Švarča“.
Od srca, u ime svih bogoslova, još jednom velika hvala, prije svega, dragom Bogu na daru zajedništva, hvala svima koji su nam pružili gostoprimstvo, koji su svojim radom, žrtvom i zalaganjem omogućili ovaj izlet, a osobito domaćinima, vlč. Vladi Mikšiću koji nas je vodio u razgledavanju, župniku i župnom vikaru kolegi bogoslovu Anti Mateši koji je rodom iz župe Presvetog Srca Isusova, svim župljanima, mons. Ferdinandu Vražiću, župniku Župe Karlovac-Švarča i svim dobrim ljudima koji su nas tako lijepo primili nesebično s nama podijelivši svoje vrijeme i toplinu srca. Neka dragi Bog nagradi i posveti njihovu velikodušnost, pažnju i otvorenost, i neka njemu na slavu, a svima nama na rast bude sjećanje na trenutke u kojima smo, unatoč lošim prognozama, obistinili poruku našeg odgojitelja koja svakodnevno odzvanja: „Dečki, samo hrabro, radosno i ustrajno! “Hrabro naprijed možemo jer Gospodin je uvijek s nama, možemo radosno uz pjesmu jer Gospodin je naša radost, a ustrajnost najbolje opisuje duhovita i slikovita uzrečica „kad mi vozimo, nema kočenja“! (lb)
