Godišnje duhovne vježbe bogoslova 3., 4. i 5. godine na Košljunu
U četvrtak, 12. listopada 2017., bogoslovi treće, četvrte i pete godine krenuli su na duhovne vježbe koje se tradicionalno održavaju u franjevačkom samostanu na otočiću Košljunu koji svakog privodi onome što ovaj svijet sve manje pruža, a to su jednostavnost, sabranost, mir i i tišina.
Duhovne vježbe, iako su redovitost u životu bogoslova one su ipak i jedna novost te prilika i milosno vrijeme da se na početku nove akademske i bogoslovske godine udahne i prikupi snaga za izazove i neizvjesnosti koje ta godina sa sobom nosi. Snaga se ponajprije prima molitvom i slavljenjem euharistije koja je središte svakog programa i života, pa tako i duhovnih vježbi. No, uz to, cilj duhovnih nagovora jest i privođenje promišljanju svakodnevice, redovitosti života. U duhovne vježbe ne treba ići s nekim očekivanjima ili pak predrasudama, nego potrudit se oko što objektivnije – iskrene i jasne – slike onoga što sam sada. Uloga voditelja jest „ometanje“ i svjetlom Božje riječi obasjavati put polazniku duhovnih vježbi.
Voditelj duhovnih vježbi bio je u ovome terminu vlč. dr. sc. Ivica Čatić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Uz voditelja, u pratnji su bili i vlč. Vlado Razum, duhovnik i vlč. Andrija Miličević, pomoćni duhovnik.
Po dolasku na otočić Košljun smjestili smo se u svoje sobe te kratko odmorili od putovanja. U 21 sat uslijedio je zaziv Duha Svetoga te uvodni nagovor u kojem su rečene upute za pojedine dane te je istaknuta tema duhovnih vježbi – Isusov život odnosno njegovo djelovanje prema Markovu evanđelju.
Uvodno je voditelj naglasio kako je evanđelje život Isusa Krista pretočeno u literarni smisao te time ne služi ničemu jer se ne može instrumentalizirati. Iako ne služi ničemu ono u sebi nosi ljepotu dara, dara ljubavi. Isusov život je tajna i misterij koji se kroz riječ polako otkriva. Na kraju uvodnog nagovora prof. Čatić je zaključio pitanjem, ako je Božja blizina zagarantirana tada ostaje pitanje gdje sam ja.
Kroz „šamaranje“ Markovim evanđeljem u kojem smo razmatrali Isusov život voditelj duhovnih vježbi poručio nam je da je hod za Isusom moguć i mogućnost koju on pruža. Susret s Njime traži iskorak u kojemu treba ostaviti ili barem ostavljati ono što sam bio. Ako u hodu za Isusom stanem onda ostajem u onom jučer jer je Učitelj otišao naprijed, a da nisam stao bio bih s njim u nekom danas.
U nagovorima je rečeno kako Isus Kraljevstvo nebesko daje besplatno jer Bog nije carinik i njegova se ljubav ne može i ne kupuje novcem. U pravoj vjeri treba doći do Božjeg zahtjeva za čovjekom, osjetiti Njegov zahtjev nad našim željama, a suspendiranje naših želja omogućuje nam jednu novinu, novi hod jer se ne može miješati novo i staro.
Iako su te duhovne vježbe bile svima nama jedne u nizu one su ipak nešto novo. One nisu novina voditelju, po izgovorenim riječima nego po djelovanju na svakoga od nas. Osvijestile su nam naše slabosti na kojima moramo raditi, približili smo se Gospodinu u čijoj prisutnosti spoznajemo sebe i Njega te Njegovu ljubav koja mijenja svakog čovjeka ukoliko joj je on otvoren.
U svijetu u kojem se nalazimo, duhovne vježbe pravi su blagoslov i dar za življenje i hod s Isusom ali taj je blagoslov moguć samo onda kad smo otvoreni i iskreni prema samima sebi i Bogu, priznajući svoje slabosti i pouzdajući se u milosrđe Božje i Duha Svetoga koji će nas oblikovati i činiti sebi nalik. (mms)
