Rijeka odnosno Riječka nadbiskupija sa svojim Bogoslovnim sjemeništem Ivan Pavao II. bila je domaćin Kongresa bogoslova svih Bogoslovija s područja Republike Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine. Susret su pratile Kristove riječi: „Idite po svem svijetu“. Takav se susret ogranizira svake druge godine, a domaćin je druga Bogoslovija. O ovom važnom i nadasve korisnom događaju zasigurno se više i opširnije može čitati na stranici riječke bogoslovije, a ovdje samo osnovni naglasci i sudjelovanje naše Bogoslovije.
S dva autobusa, u rane subotnje sate, dok je gradom Zagrebom vladala ugodna atmosfera mira i tišine, tek upaljena svjetla grada…, krenuli smo put Rijeke. Na grobničkoj naplatnoj kućici dočekao nas je bogoslov prve godine Josip Pende i svo vrijeme bio s nama – hvala Josipe! Rijeka – zagledana u 350 bogoslova te tridesetak svećenika odgojitelja – djelovala je pomalo zbunjena, ali dobrodošlica se sve više konkretizirala, osmjeh na licima, uljudni pozdrav, topli pogled, izrazi poštovanja sve više su bili očiti. U pola devet sati, bogoslovi i svećenici, predvođeni riječkim nadbiskupom i metropolitom mons. dr. Ivanom Devčićem, krenuše od Assunte put Katedrale Sv. Vida, koju ispuniše do posljednjega mjesta te započeše sa svetim misnim slavljem. Na koncu smo, već tradicionalno, pozirali za našu milenijsku fotografiju, a potom smo u pobožnosti i pjesmi obišli oltar sa čudotvornim Križem. Nakon misnoga slavlja uputili smo se prema Trsatu gdje smo u auli Sv. Ivana Pavla II. blagovali zajednički ručak, a potom je uslijedila „vrlo važna i neizostavna točka“ – sportska natjecanja. Što reći o tome? – došao je i red na Zagreb – nakon četiri pomalo neuspješna nastupa u nogometnom natjecanju ovogodišnji zagrebački plavi osvojili su prvo mjestu – baciviši na koljena neokatekumenske bogoslove, domaćine Rijeku su doslovno deklasirali, a sraz sa Đakovčanima bio je čvrsta borba za prestižno mjesto – najboljega. Ono što je bila konstanta u igri naših nogometaša bila je izvrsna pokretljivost, čvrsto držanje pozicije te nadasve poštivanje svakoga člana ekipe… – savršena ekipa i uspjeh se morao očitovati. Najboljim igračem proglašen je naš bogoslov treće godine Josip Benko. Za ponadati se da će prijelazni pehar ponešto duže ostati u vitrini zagrebačkih bogoslova. Vrlo su uspješni bili i naši košarkaši – četvrti, a možda najzanimljivije, posebno smiješno i uzbudljivo bilo je potezanje konopa, gdje su naši osvojili drugo mjesto – izgubivši od Riječana, ali su zato sve slavonske „kulene“ i temperamentne neokatekumene potegnuli na svoju stranu.
Posebno lijep prizor bila je procesija bogoslova i svećenika koji su u trsatskom svetištu Majke Božje sudjelovali svečanoj pjevanoj molitvi Večernje koju je predvodio novoizabrani provincijal Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda fra Ilija Vrdoljak te izrekao prigodnu homiliju. Nakon molitve u trsatskom marijanskom svetištu uputili smo se u sveučilišni kampus gdje smo svi zajedno blagovali večeru i prisustvovali bogatom i raznovrsnom programu tijekom kojega su se sve bogoslovske i redovničke zajednice predstavile – svaka na svoj način – mi sa dijelom predstave „Niti čujem, niti vidim“. Prigodom te večere bile su podijeljene nagrade za sportska natjecanja, a prigodne poklone – izliveni simbol Kongresa: „maslačak“ i zajedničku fotografiju – predstavnicima Bogoslovija uručio je riječki nadbiskup.
U kasni večernji sat pristigli smo u župe koje su nam kod svojih župljana osigurale miran san i dobar početak svakoga dana: a to je doručak, međutim puno više od toga – zajedništvo, lijepu riječ, potporu, gostoljubivost, a vjerujemo da smo i mi svojom nazočnošću pod njihovim krovom također ostavili lijepo i drago svjedočanstvo i primjer ljubavi prema čovjeku i Bogu. Naši su bogoslovi, kao i odgojitelji, bili na dvije lokacije: jedna, pod vodstvo prefekata Dubravka Škrlina Hrena i Mislava Kutleše bili su smješteni u Crikvenici – u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije i Sv. Antuna Padovanskoga, a druga grupa pod vodstvom rektora Anđelka Košćaka, duhovnika Vlade Razuma i prefekta Ivana Dodleka bili su smješteni u župama Jelenje, i Grobnik.
Jelenje Sutradan u nedjelju slavili smo misna slavlja sa župljanima; u 8 sati misu u župnoj crkvi Sv. Mihaela Arkanđela u Jelenju predslavio je prefekt Ivan, u 9.15 u Podhumu – u kontejneru! – rektor Anđelko: na jednoj i drugoj misi bilo je prisutno desetak bogoslova od kojih je Filip Marić vjernicima predstavio Bogosloviju i potaknuo na molitvu za svećenička i redovnička zvanja, a Hrvoje Zovko iznio je prekrasno svjedočanstvo svoga traženja, nalaženja, borbe i svega što je bilo potrebno da ne samo prepozna nego i zavoli Krista koji i nadalje voli, potpomaže i na pravi put privodi ne samo njega nego i sve one s kojima je on dotada bio vezan, do kojih mu je stalo – ako smo Kristovi, onda moji/naši prijatelji također su i Kristovi prijatelji. Svečanu misu poldajnicu u 10.30 predslavio je duhovnik Vlado. U koncelebraciji su bili domaći župnik Ivan Milardović, prefekt Ivan i rektor Anđelko, potom đakon Marijan Žderić, naš akolit Robert Jakica, domaći bogoslov Josip Pende, ministranti te poveliki broj župljana. Molitve vjernika su priredili i čitali sljedeći bogoslovi: Ivan Pernar, Josip Benko, Franjo Faltak, Josip Prpić, Matija Jagar i Marko Križanac; zahvalu nakon pričesti je izrekao Matija Novački, a isto tako zahvalu na jutarnjoj misi izrekao je Majk Rušec te u 9.15 Luka Besednik. I na toj misi o našoj Bogosloviji govorio je Filip Marić te svjedočanstvo o zvanju iznio je Hrvoje Zovko. Čitanje su čitali Danijel Hačko, Tomislav Sanić i Tomislav Šagud. Pojedini članovi našega pjevačkoga zbora, pod ravnanjem bogoslova Filipa Čačkovića, predpjevao je pojedine liturgijske pjesme te pojedine dijelove iz reda mise. Četvorica naših bogoslov bila su smještena u obiteljima župe Grobnik i tamo su sudjelovali na misnim slavljima. Na koncu mise u Jelenju posebno nam je bilo drago pratiti scenski prikaz sa vjeroučenicama koje će slijedeće nedjelje primiti prvu svetu pričest. Župnik Ivan nas je počastio svečanim ručkom na čijem samom početku – riječ pozdrava – došao nam je uputiti ratnik iz plemena Masaji!, a ubrzo nakon toga shvatili smo da se tu ipak radi o vještoj glumi dragoga svećenika i profesora dr. Milana Špehara koji je bio s nama na ručku, kao i župnik iz župe na Sušaku. Zahvalu i prigodnu riječ župniku i svim njegovim suradnicima kao i svima nazočnima uputio je bogoslov Dejan Tot te župniku uručio prigodan poklon. Nezaboravno lijep i drag boravak u župi Jelenje! Nakon ručka ponovno smo se uputili u Rijeku te posjetili Bogosloviju u kojoj smo posebno uživali u pogledu sa bogoslovijske terase te razgledavajući sobu pape Ivana Pavla II. doživjeli smo jedno posebno ozračje – ozračje svetosti i Božjega blagoslova koje ispunja riječku bogosloviju.
Crikvenica Druga skupina bogoslova Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa iz Zagreba (njih četrdesetak) pohodilo je Crikvenicu, tj. dvije crikveničke župe sv. Antuna Padovanskog i Uznesenja Blažene Djevice Marije. Ove župe pokazale su svoju kršćansku širinu i ljubav te spremno primile bogoslove u svoje domove na prenoćište, a potom su svi zajedno na Treću vazmenu nedjelju slavili svetu Euharistiju. U župi sv. Antuna Padovanskog, bogoslove i njihove poglavare vlč. Mislava Kutlešu i vlč. Dubravka Škrlin Hrena, primio je župnik fra Ante Mrvelj. Bogoslovi su i predvodili nedjeljno misno slavlje zajednice pjevanjem liturgijskih pjesma, molitvom vjernika (koju su za ovu prigodu osobno sastavili), te meditacijama uvoda u misno slavlje te zahvale nakon pričesti. Pri svršetku misnog slavlja bogoslov druge godine Toni Aviani iznio je svjedočanstvo svoga poziva i odaziva, a bogoslovi Marko Domiter i Marinko Golek predstavili Bogosloviju kroz njezin dnevni red i aktivnosti kojima se bogoslovi bave. U drugoj župi Uznesenja Blažene Djevice Marije, bogoslove i poglavare dočekao je i primio župnik vlč. Slobodan Bunoza, gdje su bogoslovi također slavili euharistijsko slavlje s okupljenom zajednicom i predvodili zajednicu u slavljenju pjevanjem i molitvom. Svjedočanstvo svoga poziva dao je bogoslov prve godine Matej Filipović. Euharistijska slavlja u župnim zajednicama predslavili su spomenuti prefekti te okupljenim vjernicima uputili nadahnute homilije. Župljani i župnik dali su predivno svjedočanstvo ljubavi i brige župne zajednice prema onima koji se pripremaju za službu predvoditelja župne zajednice (pastira zajednice), te su bogoslove i njihove poglavare okrijepili objedom, a također im pružili ugodan smještaj. Ne možemo dovoljno riječima zahvaliti za drage i milosne trenutke susreta, stoga obećavamo svoju molitvu.
I ovaj susret sa živim župnim zajednicama bio je izvanredna prilika za ohrabrenje jednih i drugih u ustrajnosti i predanju pozivu na koji nas Gospodin sve zove: jedne na obiteljski život, a druge pak u svećeništvo ili redovništvo… i jedno i drugo zvanje dar je od Boga neophodno potreban Crkvi i svijetu. Na tome svakodnevno od srca Bogu zahvaljujmo!
Hvala rektoru Sanjinu Francetiću, prefektu Marku Stipetiću, duhovniku o. Vatroslavu Halambeku i svim riječkim bogoslovima na pozivu, organizaciji i svoj ljubavi i gostoprimstvu koje su nam iskazali i svima nam dali priliku da potvrdimo svoje zajedništvo međusobno i s Kristom.
Slijedeći organizator je Biskupijsko-misijsko sjemenište Redemptoris mater u Puli – bilo sretno i s Božjim blagoslovom.
