Na svetkovinu Navještenja Gospodinova, 25. ožujka, petorica bogoslova Zagrebačke nadbiskupije: Petar Galeković iz župe Sv. Josipa (Zagreb), Branimir Jagodić iz župe Bl. Alojzija Stepinca (Duga Resa), Marko Malek-Solgat iz župe Sv. Dominika (Konjščina), Ante Mateša iz župe Presvetog Srca Isusova (Karlovac) i Marko Nimac iz župe Navještenja Gospodinova (Zagreb – Vrbani), primljeni su među kandidate Zagrebačke nadbiskupije za svete redove đakonata i prezbiterata tijekom svečane euharistijske službe u bogoslovskoj kapelici Presvetog Srca Isusova.
Iskustvo nas uči kako sve oko nas što diše, živi i razvija se, poznaje zakon rasta i postupnosti. Tako i svećeničko zvanje zahtijeva izgradnju, rast i razvoj koji ima svoje etape i korake. Primanje kandidature zasigurno je jedna važna stepenica na tom putu. Trenutak je to koji vodi prema ozbiljnosti i konkretnosti u kojem ono početno osjećanje poziva biva ugrađeno u mjesnu Crkvu iz koje bogoslov dolazi i kojoj će biti poslan kako bi služio bližnjima dovodeći ih istini čije je ime Isus Krist. Kako ni jedan poziv nije stvar pojedinca nego iza njega stoji čitav niz odnosa i zajednica – od one obiteljske, preko župne pa do bogoslovske, i samo primanje kandidature odvilo se u prisutnosti poglavara, roditelja, obitelji i prijatelja kandidate te kolega bogoslova. Euharistijsko slavlje predvodio je mons. Mijo Gorski, pomoćni zagrebački biskup, koji je bogoslovima i podijelio kandidaturu.
Na samom početku misnog slavlja, okupljenima se obratio rektor Anđelko Košćak koji je nakon pozdrava upućenog biskupu Gorskom izrazio radost, kako zbog petorice kandidata, tako i zbog okupljenih obitelji i prijatelja te istaknuo kako se nisu okupili samo kako bi bili blizu svom sinu bogoslovu nego prije svega kao vjernici i oni koji pripadaju Bogu. Mnoge poticajne misli bogoslovima kandidatima uputio je i biskup Mijo Gorski ukazavši im, u skladu sa svetkovinom Navještenja Gospodinova, na Marijinu vjeru koja je uzor svake, a posebno svećeničke vjere. Tumačeći molitvu „Anđeo Gospodnji“ ukazao je na dijalog Marije i Božjeg glasnika koji se odvijao u skrovitosti i nutrini srca. „Božje stvari začinju se u skrovitosti, one su poput zrna gorušice“ rekao je. Osvrnuo se i na Marijino pitanje: „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“ U tom pitanju prepoznaje se bit vjere jer sadržaj tog pitanja nije zašto: zašto baš ja ili kakvog to ima smisla nego, kako će se Božji plan ostvariti. Primijenivši isto na svećeničko zvanje, biskup Gorski ustvrdio je kako je pravo pitanje treba voditi bogoslove ono koje se pita o ostvarenju poziva i na koji način najbolje ostvarivati svoje svećeništvo.
Marijin odgovor bio je „Evo službenice Gospodnje“ što je jasno očitovanje pristanka Božjoj volji i predanje njegovom planu. Iako je u pozadini njenog pristanka na Božji poziv bilo mnogo neizvjesnosti, Marija je bila spremna svoje planove ostaviti kako bi slijedila onaj Božji plan. I bogoslovi se nalaze pred Božjim pozivom na koji je potrebno odgovoriti. Da bi se mogli u potpunosti predati Božjoj volji, kao što je to Marija učinila, i bogoslovima je potrebna ponajprije vjera i spremnost na žrtvu koja nije ništa drugo doli stavljanje čitavog svojeg života u službu Bogu.
Božja je volja prebivati u čovjeku i s čovjekom, a ta njegova prisutnost ostvaruje se i danas. Krist se uprisutnjuje svakom euharistijom što je blaga i radosna vijest čitavom čovječanstvu. Svećenik u takvom Božjem planu postaje čovjekom Blagovijesti; on je znak živog Boga u zajednici vjere te je živi svjedok istine da je Bog s nama. Biskup Gorski homiliju je završio pozivom kandidatima, a i svima okupljenima, da mole za onakvu vjeru kakvu ima i Marija, kako bi se i u njima mogao nastaniti Bog. Nakon homilije, svaki je od kandidata javno, pred biskupom i zajednicom, izrekao i svoj „Evo me“ iznoseći i kratko svjedočanstvo svojeg poziva.
Nakon završetka obreda, svi su se okupili u blagovaonicu bogoslovije gdje je, u ime svih kandidata, bogoslov Branimir Jagodić uputio zahvalnu riječ. Uz zahvalu biskupu, poglavarima i kolegama bogoslovima, zahvalu je na poseban način uputio obiteljima kandidata koje su bile spremne reći „da“ životu, prihvatiti taj život i odgajati te tako surađivati s Bogom u slaganju mozaika života, pa i samog svećeničkog zvanja.
Radost je svake mjesne Crkve, posebno u današnjim vremenima koje obilježava i kriza zvanja, vidjeti mlade ljude koji su spremni ući u lanac generacija i generacija Božjih svjedoka te tako prenositi Gospodinovu istinu i u ovom vremenu, mjestu i narodu. To je poziv koji danas, u ozračju odbacivanja Božje istine, zasigurno zahtjeva odvažnu i smjelu vjeru. Stoga našim ovogodišnjim kandidatima čitava bogoslovska zajednica želi da njihova vjera bude snažna, poput one Marijine, a na daljnjem putu dozrijevanja i jačanja pratiti ćemo ih i svojim molitvama. (dk)
