Anto Gavrić, dominikanac, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, doktor znanosti, filozof, profesor na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, održao je u našoj Bogosloviji 25. i 26. siječnja 2013. godine duhovnu obnovu bogoslovima i mladićima koji razmišljaju o svome svećeničkom pozivu.
Cijela je duhovna obnova bila prožeta promišljanjima o važnosti susreta kako u našem bogoslovskom tako i svećeničkom životu. Isus Krist, onaj u koga smo povjerovali i za kime smo pošli, uvijek ima vremena za svakog tko mu dolazi, ne odbija nikoga. Nitko tko dolazi u susret Kristu, ako je iskreni tražitelj Istine, od njega ne odlazi prazne nutrine. Ruke duha nakon susreta s njime uvijek su nam pune. Preduvjet za takav susret i takvo ispunjenje naših duša, upravo je ispražnjenost od svih želja koje ima i svijet. Trk za slavom, hvalom, priznanjem od ljudi a ne od Boga, karijerizam, barbarsko međusobno nadmetanje u želji za postizanjem uvijek novih ciljeva i traženja koja proistječu iz naših sebičnosti, samo su dveri koje sputavaju naš istinski susret s Gospodinom. Gospodin nas prihvaća takvi kakvi jesmo, ne čeka da postanemo sveci. Upravo je to put koji valja slijediti. „Ne čekaj da postanem svetac, nego me voli onakvog kakav jesam…“
Nagovorima duhovne obnove prisustvovalo je i dvadesetak mladića koji promišljaju o svome svećeničkom pozivu iz Zagrebačke nadbiskupije, kao i ostalih biskupija zagrebačke metropolije. Oni su svjedoci vremena! Krist još uvijek zove, još uvijek probije našu gluhoću. No, upravo zbog konteksta u kojima svatko od nas živi, sve se teže odazvati na taj tihi i nenametljivi zov. Zato nam je svima još žarče prionuti i i zaorati snažnije na njivi Gospodnjoj, kako bi mladi što lakše rekli svoj „Evo me!“ Isusu Kristu.
