U četvrtak, 21.12.2023., u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu okupila se cijela šira bogoslovna zajednica sa svim svojim suradnicima i onima koji na bilo koji način pomažu i sudjeluju u odgoju i radu zajednice.
Zajednički susret započeo je misnim slavljem koje je predvodio vlč. Marin Mlađenović. Na početku mise, rektor preč. Željko Faltak uputio je srdačnu dobrodošlicu svim prisutnima te se zahvalio prevoditelju misnoga slavlja na prihvaćanju poziva i dolasku u bogosloviju.
Vlč. Mladen je na početku homilije istaknuo kako je došašće „vrijeme pročišćavanja nakana, promišljanja o nužnim iskoracima koji se mogu svesti na pitanje kako ne promašiti život“. Evanđelje stavlja u prvi plan jednu ženu koja je ostvarila sve ono što možemo i mi postati – ljudi ispunjeni Bogom. Njeno iskustvo je da Bog ne može prevariti čovjeka. Kada je dolaskom anđela pred nju stavljen najveći izazov, ona zna tko je Bog i svjesna je onoga što bismo i mi trebali znati, jer to je preduvjet suživota s Bogom. Marija je tako „uvučena“ u Božje otajstvo, koje ona polako treba otkrivati. Bog ju želi ispuniti sobom. Sve ljudsko što je Bog preuzeo je od Marije. Ona ga je kao majka privikavala na ljudski život. To je otajstvo Božića. Bog se privikavao na ljudski život „kako bi nas vodio“ da i „naš život bude privikavanje na božanski život“. Bog je postao čovjekom kako bi trajno zapečatio istinu tko je Bog, tko je On, kako „mi ne bismo promašili život“.
„Nemoguće je istinski slaviti Božić bez uskrsne perspektive, bez otajstva Kristova križa“. Bog na križu svojom krvlju ispisuje tko je On i tko je čovjek. On je postao „jedan od nas“, ne samo kako bi čovjeka oslobodio od grijeha, nego kako bi ga poučio i otkrio mu istinski život – da bude dar Ocu i dar čovjeku. Božja intima, Božje srce se otvara na križu i zato je probodeno, otvoreno je da čovjek može ući njega, u taj odnos. Dakle, kršćanin je onaj koji je dar za Oca i za čovjeka. No, to je čovjeku nemoguće ostvariti vlastitim snagama, stoga nam je Bog ostavio 2 dara da već sada čovjek može živjeti kao „bogo-ljudi“. Na križu Bog čovjeku ostavlja prvi dar – Mariju za majku, dok je drugi dar Njegov Duh.
Kako je Marija učila Isusa učila, privikavala, vodila Isusa da živi svoje božanstvo na ljudski način, tako je ona sada i majka svima kojima je ostavljena te ih uči na privikavanje na božanski život. Bog je predao svoga Duha kako bi Ga taj duh uprisutnio. Taj Duh je dar Oca i Sina, kako bi osposobio čovjeka da poput Oca i Sina i on bude dar. Da čovjek bude dar Bogu Ocu i drugima.
Istaknuo je kako se ta stvarnost očituje i u braku, no da se na poseban način očituje u životu svećenika. Stoga je potaknuo sve bogoslove na češće razmatranje o vlastitom dostojanstvu i identitetu, jer „naš život ima smisao“ – da budemo dar. Kapelica je mjesto gdje se surađuje s Isusovim Duhom i gdje si čovjek posvješćuje tko je Bog. Tu se čovjek privikava na božanski život. Promatrajući križ, čovjek ne može ne primijetiti kako se preko Isusa Bog učinio darom za čovjeka, ne pitajući za cijenu. Svećenik je onaj koji pomaže Bogu da hrani narod. Ako svećenik surađuje, „ima samoga Boga koji jest hrana čovjeku i koji jedini može ispuniti čovjeka sobom i ozdraviti čovjekovu trulež“.
Na samom kraju misnog slavlja, predslavitelju vlč. Mladenu se prigodnim riječima kao predstavnik bogoslova obratio Ivan Martić te mu još jednom zahvalio na njegovom dolasku i želji za zajedničkim druženjem s cijelom bogoslovnom zajednicom.
Zajedničko druženje se nastavilo u blagovaoni gdje su bogoslovi sa svake formacijske godine priredili prigodni način za čestitati okupljenima nadolazeće rođenje našega Spasitelja Isusa Krista. Nakon prigodnog čestitanja i završne zahvale rektora, uslijedio je domjenak za sve prisutne.
TEKST: Dominik Čaušić
FOTO: Antonio Kljajić, Ivan Čus, Krunoslav Lukšić
