Oktet zagrebačkih bogoslova sa rektorom Anđelkom Košćakom, u utorak 27. svibnja, sudjelovali su u duhovnoj pripremi za proslavu župnoga blagdana Uzašašća Gospodnjega u župi Križovljan. Bogoslovi su predvodili pjevanje tijekom misnoga slavlja koje je predvodio rektor, a u koncelebraciji su bili domaći župnik Zorislav Šafran i župnik u miru Ivan Košić. Osim lijepoga broja vjernika na misi su bili nazočni ovogodišnji prvopričesnici.
U propovijedi rektor je istaknuo važnost otvorenosti i dijaloga koji podrazumijeva postavljanje Bogu sasvim konkretnih pitanja kao što je to, govoreći o svome odlasku Ocu, očekivao sâm Krist od učenika: „Kamo ideš?“ Utamničenima i potom čudesno oslobođenim Pavlu i Sili, njihov im tamničar upućuje sudbonosno pitanje: „Što mi je činiti da se spasim?“ Upučen od apostola Pavla na vjeru u Gospodina Isusa, tamničar – pristajući uz vjeru u Isusa – u sebi proživljava preobrazbu odnosno obraćenje. Prvi korak obraćenja je „pranje Pavlovih i Silinih rana“ što se može poistovjetiti sa činom kajanja, ispovijedi i pokore potom ih zove u svoj dom koji je tamničarevom vjerom preobražen i zahvaćen Božjim Duhom i radi toga može prostrti stol, posjesti Kristove učenike i s njima izražavati radost i hvalu Bogu. Želimo li biti ispunjeni radošću koja svoj izvor nalazi u Bogu valja biti otvorena duha i srca, postavljati pitanja, slušati… srcem i dušom stupati u razgovor s Bogom.
Nakon popričesne molitve, svi zajedno smo izmolili molitvu za duhovna zvanja. Na koncu misnoga slavlja oktet je otpjevao još nekoliko pjesama (Istočniče živonosni, Pismo, Sretna sigurnost i U boj), a bogoslov druge godine Toni Potrebić iznio je svjedočanstvo svoga odaziva na Božji poziv u svećeničko zvanje. Nadamo se da smo svojom nazočnošću, molitvom i pjesmom ohrabrili križovljanske župljane u postojanom življenju u vjeri, nadi i ljubavi prema Bogu i čovjeku, a vjerujemo i priželjkujemo da se u srcu ponekog mladića ili djevojke upalilo svjetlo vjere koje će ih voditi do trenutka da Isusu radosno kliknu svoj „Evo me!“ i krenu na put ostvarenja svećeničkoga ili redovničkoga zvanja.
Hvala vlč. župniku što nas je pozvao u svoju župu, svo vrijeme bio s nama te nas na koncu, kao dobar domaćin, počastio večerom.
