Ovogodišnji Planinarski križni put Varaždinske biskupije, održan 21.-22. ožujka – tjedna dana prije Cvijetnice, bio je petnaesti po redu, pa se obilježavao njegov mali jubilej zbog čega je cijeli put bio u znaku zahvalnosti Svevišnjem Bogu što je svih ovih godina okupljao velik broj mladih katolika, te ih obasipao svojom milošću tokom samog puta kao i daljnjeg životnog puta.
Za svaki se križni put pažljivo bira dionica od 50-tak kilometara unutar Varaždinske biskupije, da bi uz rekreacijsko-duhovni sadržaj mladi bolje upoznali i župe svoje biskupije kao i prirodne blagodati ovog lijepog dijela naše domovine. Ovogodišnji put bio je dug 52 kilometara. Započeo je u Ivancu, prenoćilo se u Vidovcu, da bi se u nedjelju dospjelo do Varaždina, a kao kruna puta bilo je euharistijsko slavlje u Varaždinskoj katedrali Uznesenja Marijina na nebo.
Zanimljivo je kao podatak spomenuti kako je prvi križni put okupio 300-tinjak mladih, da bi taj broj neprestano rastao do broja 800, koliko je otprilike bilo ovogodišnjih sudionika. Toj rijeci mladih pridružili su se ove godine i bogoslovi Nadbiskupijskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, nas jedanaestorica.
Osim upoznavanja župa i krajolika biskupije, Planinarski križni put ima još nekoliko važnih značajki. PKP je podijeljen na Četrnaest postaja, prema uzoru na pobožnost Križnog puta. Na svakoj se postaji okupe svi mladi te se iz molitvenika križnog puta posebno napisanog i pripremljenog za PKP Varaždinske biskupije izmole molitve te postaje. U tome molitveniku, osim molitava Križnoga puta, nalaze se i himne prijašnjih PKP-eva te ostale prigodne pjesme za mlade. Mjesta postaje su pojedine župe, razni križevi ili kapelice usred polja ili šume kroz koja prolazimo. Cijela ruta je vrlo dinamična. Put vodi kroz šume, polja, raznim znanim i neznanim puteljcima, cestama i šljunčanim ili kamenitim, uglavnom prašnjavim putevima. Nerijetko su putevi blatni, a s njima i mi. Jedno od pravila jest to da se PKP u slučaju lošeg vremena ne odgađa, zbog čega su mnogi križni putevi doslovce mokri. Ove nas je godine pratilo lijepo vrijeme, pa nije bilo potrebno vaditi kabanice iz ruksaka.
Zanimljivo, štoviše zadivljujuće je promatrati tu spremnost i otvorenost mladih za sve te situacije u kojima se nađu, a koje nisu uvijek privlačne, kao što je kiša ili blato. Osim prirodnih pratećih pojava nerijetko su prisutni i tjelesni problemi, pa se zadnjih kilometara osjeća umor, a kod mnogih probleme stvaraju žuljevi koji usporavaju i otežavaju daljnje kretanje. Mnogi osjete granicu svojih mogućnosti pa odustanu ili preskoče nekoliko postaja da bi odmorili.
Svaki PKP ima svoje geslo, himnu i obilježje. Ovogodišnje geslo je Silom Slave njegove (Kol 1,11), da bi si posvjestili da sve što činimo u životu jest po sili Slave njegove i za veću slavu njegovu. Uzalud je sav naš trud bez Boga i slave njegove, jer je on sam Slava, a slaveći njega i mi smo proslavljeni, kao što posvećujući i blagoslivljajući Boga i mi smo posvećeni i blagoslovljeni, iako njemu naša slava i hvala nisu potrebne. Himna je bila pjesma Jerihonske zidine po starozavjetnom događaju iz Knjige Jošuine (Jš 6,1-21) stavljajući Krista u središte, a riječi su sljedeće: Slavit ću te dan i noć! Idem pred zidine. Kad čuju ime Kristovo, neka padnu! (Pripjev:)Jerihonske zidine neka padnu! Kad čuju ime Kristovo, neka padnu! Kad čuju pjesmu slavljenja, neka padnu! Kad čuju Božju pobjedu, neka padnu! Na čelu vojske Gospodnje stoji Pobjednik, a kad ga vide bedemi, neka padnu! (Pripjev:) Tako se himna vezala uz geslo. Naš život je slava Bogu i jedino u ime Kristovo možemo doći do Boga i Kraljevstva njegova, kao što su Izraelci jedino u Božje ime mogli zaposjesti Jerihon da bi stigli i osvojili Obećanu zemlju. I treće – obilježje; svake godine je nešto, pa je tako ove godine obilježje bila ruksak-vrećica.
Nadalje, planinarski križni put je poseban i zbog vrlo pozitivnih međuljudskih odnosa koji se na njem primjećuju. Stvaraju se mnoga nova prijateljstva, pjeva se i pleše, pa i razgovara sa ljudima koje do tada nismo vidjeli. Mladi katolici napokon se mogu osjećati slobodno u svojoj vjeri jer je cijelo ozračje takvo. Nema brige da li će ih tko vidjeti kada se prekriže, pomole, pokleknu pred poljskim raspelom, veseliti se na način koji bi drugima bio nejasan i podrugljivo smješan. Katolik ima priliku osloboditi se i zapravo dobiti motivaciju, snagu i odvažnosti živjeti takvu stvarnost i nakon PKP-a.
Vrlo važna komponenta PKP-a je da se čovjek i duhovno obnovi. I subota i nedjelja završavaju euharistijskim slavljem. Prisutna je i tzv. postaja šutnje, kada se između dvije postaje šuti kako bi svatko doista imao priliku zašutjeti pred svima da bi čuo samoga sebe. Uglavnom je ta postaja najplodonosnija jer pojedinac ima vremena da popriča sa samim sobom i samim Bogom, a da ga nitko ne ometa. Zatim, na svakoj se postaji izgovaraju molitve koje su mladi napisali u posebnu bilježnicu za molitve, a ta bilježnica redovito kruži među mladima između postaja. Tako mnogi dijele svoje molitva, svoje brige i zahvalnosti sa svima da bi svi, doista kao Crkva, molili za potrebe drugih i zajedno s njima zahvaljivali kao zajednica okupljena oko Krista za udjeljene milosti, a i sve te molitve pokazuju da mladi doista nose svoje nakane na PKP.
Kako je već rečeno, neke su postaje župne crkve pojedinih mjesta gdje nas uvijek dočekaju župljani te iste župe i to ne praznih ruku, već sa prostrtim stolovima punih kolača, klipića i pića, da bi se okrjepili i takvi pošli dalje. I u subotu i u nedjelju ručak smo imali u jednoj od župa gdje su nas dočekale konkretnije stvari kao što su kuhane hrenovke (u subotu) i pečena pljeskavica u lepinji (u nedjelju), dok smo u subotu imali i večeru u Vidovcu gdje su nam domaćini pripremili odlično varivo od graha sa kobasicama. Svi ti mještanih – vjernici župa kroz koja smo prolazili, kao i mnogobrojni koji su izišli iz svojih kuća ili samo gledali kroz prozor dok smo prolazili kraj njihovih kuća, pozdravljali nas, a na licima im je bilo zamjetno veselje i ponos kada su promatrali rijeku mladih koja prolazi kraj njih…, govore nam da smo dobrodošli, ali i više od toga; da je naša vjera dobrodošla u njihovo okruženje jer je ona i njihova vjera, što nam pak govori da je Crkva i više nego živa i prisutna, unatoč što je često i ne čujemo, ili možda ne slušamo da bi čuli, ili ne gledamo da bi vidjeli.
Sve to i još mnogo neznanih ili samo bogu znanih doživljaja, mnogo govore i nama bogoslovima. Na takovom putu – hodu s mladima u vjeri i ljubavi prema Bogu i čovjeku – i nama bogoslovima otvaraju se oči srca i duše i u nama se oblikuje bogato i važno iskustvo kojega ćemo se ne samo sjećati, nago ćemo od toga bolje i konkretnije živjeti kao vjernici. Često padnemo pred izazovima svijeta ili pak izgubimo nadu pred beznađem i prazninom svakodnevnice. Tada su nam ovakvi događaji više nego korisni, jer su ispunjeni živom vjerom u Boga. Susrećemo ljude koji žele vjerovati, one kojima treba Božja i naša pomoć, i koji su žedni nade koja je u nama. Ukratko, željni su svećenika jer žele biti uz i s Bogom koji je ljubav i koga oni žele ljubiti. Tada i mi bogoslovi vidimo da naš poziv nije uzaludan i da naše brige i traženja ne padaju u vodu. Znamo da imamo radi koga živjeti svoj poziv, što je i više nego potrebno da jednom postanemo svećenici.
Planinarski križni put završava misom koju redovito svake godine predslavi varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak, tako je bilo i ove jubilarne 2015. godine. A koliko su mu na srcu mladi, pa i sam PKP pokazao je ove godine tako što se iz ne baš blizog Krka gdje je prisustvovao ređenju novog krčkog biskupa. Katedrala je bila doslovno prepuna mladih koji su stajali do samog oltara kako bi svi stali u samu katedralu.
Na kraju iscrpljeni, umorni, trpeći žuljeve, svi jedva čekamo da izujemo tenisice i čarape, ali se ipak čeka ono najvažnije; da završimo slavljem Boga na misi, a i na samom kraju smo imali snage da zaplješćemo nekoliko desetaka puta svima koji su nam omogućili da i ove godine budemo dionici Planinarskog križnog puta mladih Varaždinske biskupije. A sada kada je prošao i ovaj petnaesti, mnogi se raduju šesnaestom koji će se održati u Međimurju, kako su organizatori najavili. (kk)
