Duhovna obnova za bogoslove i mlade koji razmišljaju od svećeničkome zvanju 8. – 9. travnja 2016.
Svako vrijeme nosi svoje specifičnosti i izazove, a hodočasnička Crkva i sama osjeća izazove, nastojeći u svakom vremenu razlučiti što je ono što čovjeka vodi Bogu, a time i smislu, a što pak odvlači u besmisao i besciljnost. Današnje društvo, koje često nazivamo i postmodernim, obilježeno je nestalnošću i promijenjivošću koja sa sobom donosi nepovjerenje i gubitak osjećaja pripadnosti. Krajnji rezultat je razlomljen život čovjeka s poljuljanim identitetom. O ovim izazovima, vođen pitanjem kako očuvati identitet Bogu posvećene osobe, progovorio je i voditelj duhovne obnove fra Ante Bekavac OFM, mr. sc. teologije, iz župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, Zagreb-Dubrava.
Kroz tri nagovora bogoslovima je ukazao na važnost očuvanja identiteta. Identitet bogoslova određen je prvenstveno Gospodinom koji ga je pozvao i kojeg je odlučio slijediti. Suvremeni čovjek, posebno mladi čovjek, usmjeren je prečesto na sebe; vrijednosti kao što su vjernost, cjeloživotno zalaganje, osjećaj dužnosti i odgovornost nisu u modi. Umjesto toga, ustupaju mjesto afektivnosti i želji da se sada i ovdje dobije ono što zadovoljava potrebi trenutka. Konačna posljedica toga jest dubok osjećaj osamljenosti i besmisla. Bogoslov je pozvan biti alternativa takvom životu nedostojnom čovjeka.
Nabrojenim problemima usprkos, današnja kultura nije agresivno suprotstavljena Bogu nego je mnogo veći problem ravnodušnost. Upravo je to najveća opasnost i za onoga tko je odlučio nasljedovati Krista jer, ako taj nije oduševljen i radikalan u nasljedovanju, teško može biti znak drugima koji traže. Buđenje ponovnog oduševljenja, koje može ugušiti spomenuta ravnodušnost ali i rutina, započinje ponovnim otkrivanjem evanđelja i njegovim stavljanjem u središte vlastitog života. Ono je referentna točka svakog razlučivanja, a razlučivanje treba biti stalno prisutno u svijesti. Evanđelje omogućuje uvid u one opasnosti koje svakoga pogađaju na individualnoj razini ali i više od toga: uz dijagnozu problema, evanđelje nudi i rješenje. Tako shvaćeno, ono postaje pravilo života jer, njegovo je središte sama osoba Isusa Krista koji živi uvijeke.
Evanđeoski savjeti, ili zavjeti, temelj su tog životnog pravila. Suvremenom uhu čistoća, siromaštvo i poslušnost, mogu zvučati kao sakaćenje osobe. No, ispravno shvaćeni i življeni, ti savjeti čine Bogu posvećenu osobu, znakom i živom egzegezom evanđelja koja ima značaj, istaknuo je fra Bekavac. Tako čistoća usmjerava strasti na ljubav prema Bogu koji je izvor ljepote, neposjedovanje ili siromaštvo na Onog koji čovjeku sve daje, a poslušnost na Krista koji je sam bio ponizni sluga. Takva usmjerenost na Boga nužno dovodi do zainteresiranosti za brata čovjeka, posebno za onog ugroženog i odbačenog. Stvaraju se novi odnosi građeni na istinskom zalaganju za dobro drugoga, umjesto na potrošačkoj logici posjedovanja. Onaj koji evanđeoske savjete živi postaje znakom onog budućeg nebeskog jer, poput gorućeg grma biva zahvaćen vatrom Božje ljubavi, a pritom ne izgara.
Nakon nagovora, fra Bekavac predslavio je misu u bogoslovskoj kapelici, a u propovijedi je još jednom pozvao bogoslove na odgovornost prema vlastitom pozivu, na spremnost preuzimanje žrtve imajući na umu Kristove riječi ohrabrenja: ”Ne bojte se!” Oslanjanjem na te riječi, kao i na cjelokupno evanđelje, dobiva se potrebna snaga za ovo vrijeme kojemu su potrebni odvažni i hrabri svjedoci. (dk)
