Kaže se da je jesen, to živopisno i znakovito doba dozrijevanja, poput drugog proljeća u kojem je svaki list jedan cvijet, a ono što gubimo u prolaznosti lišća i cvijeća, još više dobivamo u slatkoći voća. Božja dobrota i ljepota koju prepoznajemo u njegovim darovima, koju u plodovima zemlje primamo i u raskoši jesenskih boja, okusa i mirisa doživljavamo, potiče nas na divljenje i zahvalnost, a osobito taj osjećaj u nama produbljuje dobrota ljudi koje susrećemo, čija nas blizina veseli i okrepljuje na slikovitom putu prema jeseni života u kojoj ćemo biti pitani o ljubavi.
U tom duhu, i ove, kao i prijašnjih jeseni, mnogi su nas dobri ljudi gestom svoje velikodušne ljubavi zadužili, stoga im ovim putem želimo iskazati priznanje za učinjeno dobro. Naime, pojedine župe širom Zagrebačke metropolije drže do dugogodišnje tradicije prikupljanja darova za bogoslovnu zajednicu. S naraštaja na naraštaj u njihovim se sredinama ustalila otvorenost i susretljivost koju u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu neizmjerno cijenimo, stoga smo zahvali svim obiteljima čiji nas materijalni dar, kao i duhovna podrška, jača u ustrajnosti prema Božjim nadahnućima i pozivu koji nam je upravljen. Njihova pružena ruka koja posreduje Božju pažnju poput zraka sunca probija se kroz magle koje znaju prikrivati i pritiskati sve ljepote života. Zahvaljujući brižnosti čovjeka koja potvrđuje kako nikoje magle ne mogu zasjeniti radost zajedništva i nikoje blato ne može zlato dobrote uprljati, ganulo nas je to svjedočanstvo zrelosti vjere koja se očituje u konkretnosti života.
Premda svijet ponekad jest grub i trpak, iako je živjeti u njemu katkad teško, a služiti mukotrpno, makar doživljavamo da nam nerijetko taj naš voljeni svijet nije sklon jer u nedostatku iskrenosti i poštenja kopni njegova vjerodostojnost, ipak nam život u svijetu pruža priliku da zajedno rastemo prema Nebu koje nam je naklonjeno. Kako bismo na tom putu i u tom rastu uvidjeli da oko nas ima mnogo više plemenitosti i ljepote, neophodni smo jedni drugima jer, kako kaže i poslovica: „Svatko je samome sebi toliko težak da mora nasloniti ruku na nečije rame.“
Zahvalni smo što se u svom hodu možemo osloniti na župne zajednice koje su nam darovale dio sebe. Zahvalni smo za svaki žulj koji je priskrbio njihov dar i kaplju znoja koja je zalijevala njihovu dobru volju, za njihovo vrijeme i svaku riječ molitve koju su za nas posvetili, a osobito za blago njihova srca u kojem je prepoznatljivo neizrecivo Božje milosrđe koje je ponukalo i sv. Bernarda da ispjeva stihove: „Govoriti je uzalud, badava peru sav je trud, tko kuša taj tek pravo zna što znači ljubav Gospodnja.“
Ovih par skromnih, ali srčanih riječi, jer „riječ srca silnija je od svakog uma“, tek su blijedi odraz zahvalnosti koju osjećamo prema nesebičnosti kojom ovi marni ljudi obogaćuju naš svijet i prema požrtvovnosti kojom su ponudili svoje rame da se na njega oslonimo. Za sve njih, za obitelji darovatelja, za njihove svakodnevice i župne zajednice molimo da dragi Bog preteče svaku njihovu potrebu, da ih obilato nagradi, ponajprije svojim „milim društvom“, svojom blizinom jer „tko njega nađe, nađe raj“, kako u himnu pjevamo. Neka rana njegovog ramena, u kojoj se najjasnije očituje okrepljujući oslonac, u kojoj se najprisnije iskazuje neizmjerna ljubav i spasonosna odanost, bude najbliži potporanj sve bolje i radosnije sutrašnjice Božjega naroda. Idući zahvalno, hrabro i postojano njoj ususret, u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu to molimo svake srijede spominjući se svojih dobročinitelja i zahvaljujući svetom misom za dar bližnjih.
U dolazećim blagoslovljenim sutrašnjicama, izrazom punim predadventske nade, mira i blagostanja, želimo vam da pobjedonosno svoja srca uzdignete iznad zemaljskih magli i razvedrite svoja lica jer svatko tko s Kristom hoda, uvijek i neizbježno ide u bolje sutra, zato što Krist „nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujući.“
Preporučamo se i nadalje u molitvenu i materijalnu podršku koja nas potiče da svim vjernim dosadašnjim, a unaprijed i budućim novim darovateljima koje ovim putem pozivamo da se pridruže ovom hvalevrijednom običaju, uputimo riječ koja stoluje u našim srcima – najdostojniju riječ – HVALA!
Vlč. Ivica Cujzek
