Za Crkvu Božju svećeničko ređenje uvijek je velik događaj, to je trenutak koji svoje početke ima u ovom prvom, nesigurnom… odgovoru na Gospodinov poziv, taj isti odgovor „Evo me!“ odjekivao je Zagrebačkom katedralom iz usta devetorice đakona – kandidata za red prezbiterata. „Evo me!“ kandidata za svećeništvo jest ne samo njihov odgovor nego te dvije sudbonosno važne i snažne riječi poziv su i svoj Crkvi, nazočnim vjernicima, da i oni izreknu svoj „Evo me!“ – Bogu i čovjeku.
U Zagrebačkoj katedrali, 20. lipnja 2015., devetorica đakona među kojima su bila i četvorica naših dragih prijatelja i kolega, izrekli su svoje konačno ”da” Gospodinu te su polaganjem ruku zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, u koncelebraciji pomoćnih biskupa Valentina Pozaića, Mije Gorskog i Ivana Šaška, sjemenišnih i redovnički poglavara te 150 svećenika, ušli u obitelj onih koji su pozvani na najprisnije služenje Isusu Kristu i bratu čovjeku.
Donedavni kolege, koji su s nama dijelili našu bogoslovsku kapelicu, blagovaonicu, a i fakultetske klupe tako su došli do cilja koji je ujedno i početak. Njihova imena su Dominik Glasnović, iz župe sv. Pavla apostola, Retkovec – Zagreb, Matija Knok, iz župe sv. Ane, Lobor; Martin Krizmanić iz župe sv. Pavla apostola, Zagreb – Retkovec, i Marko Torbar, iz župe Presvetog Trojstva, Krašić. Toga smo ih dana na poseban način pratili molitvom, okupljeni oko oltara. Cijelu svečanost pratio je i zbor zagrebačkih bogoslova uz Koraliste zagrebačke katedrale, a pod vodstvom mo. Miroslava Martinjaka.
Iza izgovorenog, uzviknutog ”Evo me!” stoji mnoštvo događaja i sadržaja. Prije svega, pet godina formacije, studiranja, raznih izazova i rasta prema današnjem danu. Taj put često obilježen i kušnjama i borbama, što je prije svečane svete Euharistije i samog ređenja istaknuo duhovnik bogoslovije Vlado Razum, danas je naišao na svoj puni smisao. Riječi koje je, nakon što je đakone pozvao i okupljenoj zajednici predstavio rektor bogoslovije Anđelko Košćak, u homiliji uputio uzoriti kardinal Josip Bozanić, još su jasnije naznačile koji je taj smisao.
Svećenici, pridruženi redu prezbiterata, pozvani su ponajprije na služenje. Biti svećenik znači biti blagovjesnik „neistraživog bogatstva Kristova i rasporedbe milosti“. Svećeništvo je nezaslužen dar na čijem početku stoji zahvalnost. Ono ne znači neku autonomnu povlasticu ili promociju samog sebe, ne ostvaruje se u individualizaciji nego u zboru prezbitera koji djeluje kao tijelo, uvijek u zajedništvu s biskupom.
Kardnal Bozanić istaknuo je nadalje, kako je lijepo pripadati nekome. Danas, kada se suvremen čovjek boji obaveza i pripadnosti, svećenik na poseban način svjedoči svoju pripadnost Kristu. Ukoliko je svakodnevno izgrađuje i produbljuje molitvom, ta se pripadnost odražava na njihovu licu i tako svjedoči. Upravo je molitva bitna jer ona daje smisao svakom svećenikovom djelovanju, danas često opterećenom i rastrganom raznim obavezama. Tada je moguće ostvariti i poziv pape Franje, koji traži izlazak Crkve i njeno praćenje ljudi na njihovom životnom putu. Završavajući homiliju, kardinal Bozanić povjerio je ređenike i sve svećenike Presvetoj Bogorodici Mariji koja je model i uzor Crkve.
Primanje novih svećenika u red prezbiterata često je i prigoda onima koji već dugi niz godina služe kao svećenici, da se prisjete svog vlastitog ređenja i svojih početaka. Ove godine, i kardinal Josip Bozanić slavio je 40 godina svoje svećeničke službe. Tom prigodom mu je, nakon popričesne molitve, u ime svih čestitao i biskup Valentin Pozaić. I sam kardinal Bozanić zahvalio je i čestitao svim svećenicima koji su toga dana slavili svoje jubileje. Misa je završila mladomisničkim blagoslovom nakon čega smo se uputili u bogosloviju na svečani ručak kako bi bogoslovska zajednica zajedno s mladomisnicima, biskupima i svećenicima, sa svima dragima i poznatima, proslavili taj velik događaj i prvi korak sudjelovanja naših mladomisnika na Kristovom svećeništvu.
Dominiku, Matiji, Martinu i Marku želimo prije svega obilje Božjeg blagoslova, kako bi mogli hrabro, ustrajno i predano nastaviti svoje korake služenja i posvećivanja. Želimo da, sjedinjeni s Kristom, budu simbol one vjere, nade i ljubavi koja jedina može preobražavati ovaj svijet, izvlačeći ga iz vlasti tame i uvodeći ga u neizmjerno bogatstvo Kraljevstva Božjeg čiji su službenici postali.
U tijeku samoga ručka, u ime mladomisnika riječ zahvale i pozdrava uputio je vlč. Marko Torbar, a u ime bogoslovske zajednice govor je održao rektor Bogoslovije. Oktet je otpjevao nekoliko prigodnih skladbi te onu svečarsku „Mnogaja ljeta“ kojom se i na taj način, uz prigodnu tortu, uzoritom gospodinu nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću čestitalo 40 godina svećeničkoga služenja.
Neka dobri Bog, koji poziva čovjeka da mu služi i da služeći Bogu svakoga privodi na put spasenja, obiljem svojih milosti i blagoslova vodi i čuva naše mladomisnike, jubilarca nadbiskupa Josipa i sve svećenike na njihovom putu služenja i radosnoga naviještanja Krista Raspetoga i Uskrsloga, kao i nas bogoslove „zajednice na putu“ – Nadbiskupskoga bogoslovnoga sjemeništa i svih sjemeništa naše Domovine i diljem svijeta. (dk)
