Na Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu održana je prva duhovna obnova ove bogoslovske i akademske godine. Na duhovnoj obnovi sudjelovali su i mladići koji razmišljaju o svećeničkom pozivu, a obnovu je predvodio vlč. Josip Krpeljević. Nit vodilja obnove bio je Psalam 1, na temelju kojeg se kroz nagovore, pokorničko bogoslužje i euharistiju razmišljalo o putu pravednosti kojeg su vjernici pozvani slijediti.
U Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu, održala se od 7. do 8. studenog, duhovna obnova. Duhovne obnove se na bogosloviji redovito održavaju; prilika je to da bogoslovi zastanu i pronađu onu duhovnu okrijepu i snagu koja je, uslijed brojnih obveza i aktivnosti, svakako potrebna. To je ujedno i prilika za one mladiće koji razmišljaju o putu svećeništva, da dođu na bogosloviju, i iz prve ruke vide kako izgleda bogoslovski život.
Duhovnu obnovu ovoga je puta predvodio vlč. Josip Krpeljević, župnik župe sv. Kuzme i Damjana iz Kuzmice, Požeška biskupija. Već iz samoga naziva koji je vlč. Krpeljević dao obnovi – ”Blago bogoslovu koji…” što je parafraza prvog retka Psalma prvog, vidljivo je da je temelj obnove bilo Sveto pismo. Sveto pismo, oblikovano stoljećima i prenošeno generacijama, i danas snažno progovara svećenicima, bogoslovima, svim vjernicima ali i svakom čovjeku dobre volje. Ono je čvrst temelj kojem se stalno potrebno vraćati i u njemu otkrivati neiscrpno bogatstvo koje oživotvoruje. Obzirom da se duhovna obnova temeljila na spomenutom psalmu, njegov tekst donosimo u cijelosti:
Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u Zakonu Jahvinu,
o Zakonu njegovu misli dan i noć.
On je k’o stablo zasađeno
pokraj voda tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi
Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su ko pljeva što ih vjetar raznosi.
Stoga se opaki neće održati na sudu,
ni grešnici u zajednici pravednih.
Jer Jahve zna put pravednih,
a propast će put opakih.
U tri nagovora, vlč. Krpeljeveić je, koristeći se i egzegezom, tumačio sudionicima obnove ovaj psalam ističući pritom važnost proučavanja izvornog jezika na kojem je pojedini svetopisamski tekst napisan. Jer, poznavanjem izvornog jezika, u ovom slučaju Hebrejskog, otkriva se misaoni sklop koji stoji u pozadini, a time se i sama Božja poruka dohvaća u svojoj cjelokupnosti. Psalam prvi upozorava čovjeka na stvarnost izbora koji je svaki čovjek pozvan trajno donositi, a svaki izbor sa sobom nosi i svoje posljedice. Psalam opisuje dva puta kojima čovjek može krenuti: put pravednih koji Gospodin blagoslivlja i koji tako donosi život, i put opakih koji vodi u propast. Čitatelj je upozoren da ne hodi putem propasti, a vlč. Krepljević objasnio je detaljno narav toga puta. On započinje ukoliko se slijedi savjet opakih, odnosno savjet onih koji su zalutali na krivi put. Onaj koji odluči slijediti takve savjete kreće putovima grešnika odnosno, putovima onih koji su promašili cilj. Konačno, kada se zaluta put i promaši cilj, sjeda se u zbor podrugljivaca ili onih koji patvore i izvrču istinu proglašavajući svoje zlo dobrim istovremeno nastojeći ismijati dobro pravednika. Povučene su i paralele sa današnjim društvenim prilikama u kojima se vrlo često zamjećuje koliko određenim krugovima istina smeta, a smeta zato što provocira, što razotkriva zlo.
Nasuprot ovoga puta, stoji put pravednika koji svoje utemeljenje pronalazi u uživanju Zakona Gospodnjeg o kojem pravednik danomice misli. Pisac psalma pri tome ima na umu vrlo konkretne stvarnosti tako da uživanje označava onu prisnost koja je usporediva s odnosom zaručnika i zaručnice. Isto tako, razmišljanje o Zakonu ne predstavlja samo misaonu aktivnost, nego i to da je pravedniku Zakon stalno na usnama, on ga izgovara i živi. Sam zakon, Torah, izvorno znači put. Pravednik koji ovako živi uspoređen je sa stablom koje je zasađeno pokraj vode, a voda je simbol života i rajskog vrta. Put opakih, s druge strane, ima žalostan kraj u neredu – to je put bez budućnosti. Bogoslov koji je budući svećenik, mora posebno paziti kojim putem hodi jer će jednoga dana i sam voditi druge na put, bti će smjerokaz o kojem ovise i životni putovi drugih ljudi.
Svaka duhovna obnova uključuje i pokorničko bogoslužje koje poziva na propitivanje savjesti i na pristupanje sakramentu ispovijedi. U tu svrhu pročitana je perikopa o pozivu carinika Mateja i Isusovom blagovanju s grešnicima što se, na prvi pogled čini kao suprotnost psalmu koji traži izbjegavanje grešnika. Ovu naoko kontradikciju, vlč. Krpeljević iskoristio je kako bi upozorio na jednu vrlo važnu razliku. Naime, grijeh može biti posljedica naše slabosti, čin koji proizlazi iz pale naravi čovjeka. S druge strane, grijeh može postati i način života – uvjerenje i stav. U tom slučaju, grijeh postaje krivi put, promašen cilj i patvorenje istine o kojem Psalam 1 govori. Osobe koje takvim putem krenu, zatvaraju se svojim izborom za Božju stvarnost. Dobar ispit savjesti zato uključuje pomno propitivanje samog sebe – na kojem smo putu i u kojem smjeru idemo.
Duhovna obnova zaključena je slavljem euharistije koje uvijek i u svakoj prilici daje pečat i konačni smisao svemu što se na bogosloviji događa, pa tako i duhovnim obnovama – a ponajprije, svaka misa je uvijek nova potvrda da želimo slijediti put pravednika. (dk)
