Vrijeme Došašća usmjerava nas prema središnjem misteriju koji se tiče svakog čovjeka i cijelog čovječanstva uopće, a to je utjelovljenje samoga Boga koji je, uzevši lik nemoćnog djeteta, sišao ususret čovjeku kojeg neizmjerno ljubi. U tom silasku, ostao je neprimjetan i gotovo nevidljiv svima osim jednostavnim ljudima koji su ga budno iščekivali. No, nije riječ o događaju koji se jednom dogodio i ostao u prošlosti nego, Krist stalno iznova dolazi. Iz tog razloga, pozvani smo na budno iščekivanje, posebno u ovo vrijeme kako bismo mi tog otajstva postali svjesniji. Posebno je to važno danas kada se pažnja svih nas želi skrenuti na površno i prolazno. Došašće nije pasivno nego aktivno čekanje u kojem se angažira cijela osoba, pojedinačno i kao dio zajednice. Tako je i na bogosloviji svako došašće vrlo aktivno vrijeme obilježeno molitvom, budnošću i vrijednim radom bogoslova koji se trude kako bi bogosloviju tih dana učinili posebno lijepo.
U ponedjeljak, 21. prosinca, svi smo se okupili u našoj kapelici gdje je duhovnik, vlč Vlado, održao prigodan nagovor u kojem je ukazao na Krista, položenog u jasle, kao istinsko svijetlo koje je svijet potreban. Potom smo, u procesiji, stigli u dvorište bogosloviji na blagoslov jaslica koje su gotovo cijeli tjedan postavljale marljive ruke. Jaslice imaju dugu povijest u kršćanskoj tradiciji. Istina je da ih se često svodi na romantične osjećaje i idilične osjećaje no, daleko od toga jaslice prvenstveno upućuju na činjenicu da je Spasitelj svijeta u svijetu kojeg je došao spasiti, naišao na odbijanje i negostoljubivost. Odabrao je roditi se u uvjetima nedostojnim čovjeka, daleko od očiju javnosti i u tami. Time se identificirao sa svima koji nailaze na hladnoću, tamu i izgubljenost u ovom svijetu. Krist, već samim svojim rođenjem, okuplja i prihvaća – pastire, jednostavne ljude i mudrace, strance. Snažan je to kontrast u odnosu na suvremeno poimanje našeg Božića u kojem je nit vodilja potrošnja, ludnica u trčanju za poklonima, zabava i ukrasi. Koliki se moraju pokraj takvog prividnog izobilja osjećati isključeni. Ipak, dijete položeno u jasle ukazuje na jednu sasvim suprotnu stvarnost. Ukazuje da toplina dolazi iz ljubavi Boga prema čovjeku i čovjeku koji tu ljubav uzvraća, a gdje se to ostvarivalo bolje nego u Svetoj obitelji koja je bila svijetlu u tami i prihvaćanje usred odbacivanja? Takva i tako shvaćena štalica itekako ima povlašteno mjesto u kršćanskim domovima, kapelicama i crkvama.
Nakon blagoslova, na svijeći čiji je plamen proputovao sve od Betlehema, upalili smo pojedinačne svijeće koje smo ponijeli u svoje sobe. Možemo reći kako to simbolizira Kristovo svijetlo koje smo pozvani prenositi po cijelom svijetu.
Sljedeći dan, u utorak, u blagovaonici bogoslovije održala se i svečana večera čestitanja na kojoj, kao i svake godine, prisustvuju dragi gosti i dobrotvori Serra kluba. Tamburaški sastav i Oktet zagrebačkih bogoslova glazbom i pjesmom uljepšali su večer, a svaka bogoslovska godina, počevši od prve, iznijela je kroz pjesmu i recitacije svoju Božićnu čestitku. Bila je to i prilika da se vlč. Mislavu Kutleši i duhovniku vlč. Vladi Razumu zaželi sretan imendan, kao i svim bogoslovima koji će ih slaviti u nadolazećem Božićnom vremenu.
U srijedu, 23. prosinca, održana je u jutarnjim satima sveta misa na kojoj je rektor preč. Anđelko Košćak uputio prigodnu Božićnu propovijed. Po završetku misnog slavlja, bogoslovima treće i četvrte godine podijeljeni su dekreti za blagoslov obitelji u kojima će sudjelovati u narednim danima i time, na neki način, iskoračiti u svijet donoseći mir svakoj obitelji preko čijeg kućnog praga će prijeći. Sigurno je i to, prije svega prilika za jedno svjedočenje istinske Božićne radosti.
I potom drugoga dana nove 2016. godine eto nam i snijega… Istinski doživljaj zime… Drago nam je vidjeti roditelje s djecom i druge prolaznike koji navrate u naše dvorište i razgledaju jaslice, pomole se, fotografiraju… Neka je sretan i Božjim mirom i blagoslovom ispunjena nova 2016. godina Božjega milosrđa. (d.k.)