Davor Ivo Stier: „Nema demokršćanstva bez kršćanstva“
Prva ovogodišnja tribina Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa održana je na temu „Crkva i društvo“ o čemu je govorio gosp. Davor Ivo Stier, zastupnik u Hrvatskome saboru. Tribina je održana u ponedjeljak 14. listopada 2019. godine.
Nakon molitvenog početka moderator tribine bogoslov Antonio Kovačić pozdravio je predavača i gosta gosp. Davora Ivu Stiera, zastupnika u Hrvatskome saboru i bivšeg zastupnika Republike Hrvatske u Europskom parlamentu. Nakon uvodnih biografskih činjenica o predavaču riječ je preuzeo gospodin Stier te naglasio kako je odnos Crkve i društva široka tema stoga će govoriti tek o nekim aspektima toga odnosa: kako javno djelovati kao kršćanin, kako izgleda odnos Crkve i društva i koji su izazovi toga odnosa. „Religija je osnova demokracije.“ riječi su Alexisa de Tocquevillea francuskog politologa, povjesničara i diplomata. Ovim riječima gosp. Stier ukazao je na temelj odnosa Crkve i društva, to jest kako je u središta toga odnosa demokracija. Ovu tvrdnju temelji na primjerima državâ u kojima dolazi do slabljenja religijskoga zbog čega dolazi do nagle pojave autoritarizma i totalitarizma. Nadovezujući se na taj odnos predavač nastavlja s pitanjem: ima li onda mjesta za kršćanina u politici?, te odgovara kako ima, a potom donosi način na koji kršćanin treba djelovati u politici i društvu. Svoj način temelji na Poslanici svetog apostola Pavla Filemonu gdje sveti Pavao poštuje ondašnji zakon ropstva, odnosno ne podiže revoluciju, već se diže iznad zakona moleći Filemona da primi odbjeglog roba Onezima onako kako bi primio Pavla, kao dragoga brata, odnosno da se prema njemu odnosi s dostojanstveno i s poštovanjem.
Gospodin Stier spomenuo je dio i iz enciklike pape Benedikta XVI. „Spe Salvi“ („U nadi spašeni“) gdje papa govori o tome da promjena u društvu dolazi iznutra dok vanjska struktura ostaje netaknuta, to jest papa stavlja u središte kulturu naroda naspram vlasti. Predavač je primijetio kako je tu važnost kulture primijetio i Antonio Gramsci, talijanski marksistički filozof, pisac i političar koji je rekao: „Revolucija nema izgleda za uspjeh sve dok najsiromašniji (Talijan) i najbogatiji (Talijan) kleče pred istim raspelom.“, time, zaključuje predavač, Gramsci kulturu, kao opći i široki pojam, stavlja ispred marksističkih dogmi. Nastavljajući na istu temu Stier citira Vjerana Zuppu, hrvatskog dramaturga i teoretičara književnosti koji kaže „Ljevicu više ne zanima radništvo ni radnička pitanja nego kultura, obrazovanje i znanost gdje žele dominirati.“ Ovime je predavač pokazao kako je kultura značajan društveni segment u kojem kršćanin treba djelovati. Tu je spomenuo i bl. Ivana Merza koji je za života govorio, da je dužnost katolika bavljenje politikom, ne nametati „blagi duh kršćanstva“, već ga životom svjedočiti. Gosp. Stier zaključuje kako ne treba potencirati sukobe u društvu, već treba prihvatiti realnost, a djelovanje usmjeriti k općim, prirodnim vrijednostima odnosno pravima.
U nastavku predavanja Stier upozorava na dvije krajnosti: klerikalizam, u kojem dolazi do prevlasti crkvene vlasti nad svjetovnom, i na marksizam i komunizam u kojem svjetovna vlast želi prevlast nad crkvenom. Najbolji primjer takvog komunističkog režima je upravo Jugoslavija za vrijeme Josipa Broza Tita kad je od kardinala Alojzija Stepinca tražio da se odrekne vjernosti Rimu i papi i da osnuje narodnu hrvatsku crkvu. Stier povlači paralelu između komunističkog režima s današnjim liberalizmom koji vjeru želi nasilno svesti na privatnu razinu, odnosno želi zabraniti javno ispovijedanje vjere. Stier je citirao i bivšeg premijera Irske Johna Brutona koji je rekao: „Sekularizam je prijetnja demokraciji i pluralizmu.“ Predavač smatra kako je mišljenje o potpunoj razdvojenosti države i Crkve izrazito naivno te nastavio kako je današnji liberalizam jednak liberalizmu tridesetih godina dvadesetog stoljeća koji nije mogao spriječiti pojavu totalitarnih režima, zato što dijele jednake vrijednosne temelje u materijalizmu. Jedini protivnik totalitarizmu je zapravo Crkva koja mu se suprotstavlja na razini temeljnih vrijednosti.
Davor Ivo Stier govorio je i o izazovima današnjice u kojoj dolazi do gubitka temeljnih kršćanskih i općeljudskih vrednota, u kojoj dolazi do protivljenja naravnome zakonu zbog čega se dolazi do pojave novih totalitarističkih težnji. Stier primjećuje kako se na zapadu Europe pojavljuje drugačija stvarnost od one na istoku. Naime zapad zanemaruje kršćanske temelje zbog „demokracije“ dok istok zanemaruje demokraciju zbog „kršćanstva“ zbog toga Stier zaključuje kako „Nema demokršćanstva bez kršćanstva“ te smatra kako je potrebna obnova kršćanske demokracije koju su stvarali bivši njemački kancelar Konrad Adenauer i bivši predsjednik talijanske vlade Alcide de Gasperi koji su također jedni od osnivača Europske unije. Kao rješenje Stier vidi poznavanje vlastite povijesti, kulture i vjere, a to upoznavanje se treba događati kroz obitelj i obrazovanje. Stier smatra kako danas postoji neznanje o vlastitome identitetu na polju vjere te navodi kako se ljudi boje migranata jer o njima su nešto čuli, nešto znaju dok o svome, o vlastitome znaju malo ili ništa. Stier kaže: „Ako znaš tko si, možeš upoznati drugoga.“
Na kraju predavanja gospodin Stier zaključuje kako kršćanima u društvu nikada nije bilo lako, kako su već od prvih vremena Crkve bili progonjeni, ali da ih to nije zaustavilo u navještaju Radosne vijesti, stoga ništa ni kršćane današnjice ne smije zaustaviti. Nakon predavanja uslijedila je rasprava u kojoj su bogoslovi i poglavari mogli uputiti pitanja gostu predavaču. Pitanja su se ticala koegzistencije liberalizma i kršćanstva, osjeća li opresiju zbog svojih uvjerenja, je li država učinila dosta za žrtve ratova, pitanje lustracije, pobačaja, odnos prema onima koji su branili našu Domovinu i druga pitanja.
Patrik Paulić
