DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
23. lipnja 2024.
Hrvoje Havliček, bogoslov V. godine (Varaždinska biskupija)
ČITANJA:
Job 38,1.8-11; Ps 107,23-26.28-31; 2Kor 5,14-17; Mk 4,35-41
„Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“
U današnjem evanđeoskom ulomku Isus se nalazi s učenicima na Genezaretskom moru. Plove u lađi i na njih navaljuje snažna oluja. U strahu za život, mole Isusa za pomoć. Isusovo stišavanje oluje jedan je od znakova kojim želi pokazati dolazak Kraljevstva Božjega. Kako je Isus učinio to znamenje, možemo razumjeti jedino pomoću vjere. Isus je gospodar prirode. On je veći i snažniji od svih prirodnih nepogoda. Isus zapravo stišava sile zla koje se nalaze u oluji. Prirodne sile imaju svoje zakonitosti i jedino Božjom čudesnom intervencijom te se zakonitosti mogu izmijeniti. Ovaj ulomak prikazuje učenike na ispitu njihovog pouzdanja u Božju svemogućnost. Imamo li i mi bezgranično povjerenje u Boga ili smo malovjerni kada životne oluje navale na nas? Pred tako učinjenim čudom ne možemo ostati ravnodušni. U nama bi već čitanje ovog teksta trebalo izazivati strahopoštovanje prema Isusovoj moći.
Lađa je slika Crkve, koju mnoge nevolje napadaju i iznutra i izvana. No već dvije tisuće godina ona ne tone, jer je Bog neprestano u njoj prisutan da je brani. Isus, koji je ostao vjeran sve do smrti (usp. 2 Tim 2,13), bio je uzor tolikim svecima tijekom povijesti, koji se nisu bojali oluja i naviještali su Boga koji jedini može dati mirnoću blagog lahora u našem životu (usp. 1 Kr 19,12). Naša vjera stavljena je na kušnju u olujama. Oni koji imaju snažnu vjeru, uspijevaju je održati tijekom svih životnih nedaća. Važno je vjerovati i kada je najteže, kada na malu lađu našega života navale veliki valovi. Učenici su pali na ispitu vjere. Znali su da imaju svemogućega Boga pored sebe, ali svejedno su posumnjali. I mi prečesto padamo. Ipak, Bog nas ne kažnjava. Ne prepušta nas pogibelji i smrti, nego želi da se obratimo i živimo. Zahvalimo Bogu za dar vjere i molimo ga da nas svojom naklonošću ojača kada smo malovjerni.
