U raznim je Crkvama zavladao običaj različite svetkovine preteći bdjenjem, kako to biva u vazmenom bdjenju. Među tim svetkovinama prvo mjesto zauzimaju Božić i Duhovi. Crkva nam ostavlja kao zadatak da taj običaj sačuvamo i njegujemo, a napose nam taj zahtjev dolazi u Godini vjere kao hitnost u iskazivanju revnosti za ono Božje, zahtjev za zauzetim svjedočenjem ljepote Božjeg dijaloga sa čovjekom današnjice, ljepotu ljudskog pokušaja darivanja svega sebe Bogu u liturgijskim činima.
Na te smo zahtjeve kao bogoslovska zajednica odgovorili organiziranjem bdjenja u kapelici Presvetog Srca Isusova, Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, uoči prve nedjelje adventa. Služba svjetla, koju smo imali na samome početku bdjenja, željela nam je komunicirati Krista, žuđeno spasenje koje ulazi u naš ljudski jad (Iz 9, 1). Svjetlo je znak prisutnosti Božje, preslik je nepojmljivog sjaja Božje slave, poziva i na budnost, kao u prispodobi o mudrim i ludim djevicama, poziva na pravi put koji vodi Bogu. Svjetlo posvuda razvija svoju transcendentalnu moć – sposobnost istrgnuti iz sfere svakodnevnog svijeta i uputiti na božansko.
Liturgiju bdjenja predslavio je preč. Anđelko Košćak, koji je sve potaknuo na intenzivnije življenje svoga kršćanskog ja u vremenu adventa, kako bismo bili spremni u svakom vremenu odgovoriti na zahtjeve koji se stavljaju pred nas ovdje i sada. Liturgiju bdjenja i klanjanje pred Presvetim nakon liturgije bdjenja pripremili su bogoslovi članovi Duhovne grupe sluge božjega biskupa Josipa Langa.
